U političkim i bezbjednosnim krugovima sve češće se govori o tome da hapšenje i procesuiranje Nicolása Madura pred američkim sudovima nije izolovan događaj niti nagla promjena politike Sjedinjenih Američkih Država. Naprotiv, prema ocjenama analitičara, riječ je o hladno planiranom i tehnički vođenom procesu čiji cilj nije simbolično kažnjavanje jednog lidera, već razgradnja čitavih sistema moći koji su, kako se tvrdi, povezani s međunarodnim kriminalom. U tom kontekstu, sve češće se spominje i Zapadni Balkan, a posebno Beograd, kao jedna od tačaka šire istrage.
Kako ističe politički analitičar i srbijanski disident Boban Bogdanović, američka administracija ovakve postupke ne pokreće iz moralnih pobuda niti radi demonstracije političke snage. Cilj nije pojedinac, već mreža. Prema njegovim riječima, Sjedinjene Države ne procesuiraju lidere poput Madura da bi zatvorile jedno poglavlje, već da bi otvorile nova, daleko kompleksnija pitanja o tome kako su određeni režimi pretvorili državne institucije u servise međunarodnog kriminala, a diplomatiju u mehanizam za prikrivanje tokova novca i narkotika.
U razradi ove teze, Bogdanović naglašava da optužbe koje se razmatraju pred sudovima u New Yorku ne govore samo o količinama droge, već o modelu vladavine. Taj model, kako tvrdi, podrazumijeva korištenje političke moći za:
-
obezbjeđivanje logistike kriminalnim mrežama,
-
pružanje institucionalne zaštite,
-
osiguravanje kontinuiteta međunarodnih ruta narkotika.
U takvim sistemima, kako kaže, ključno pitanje nikada nije da li će se istraga širiti, već u kojem pravcu će se širiti. Prema informacijama koje, kako tvrdi, dolaze iz američkih izvora, jedan od tih pravaca neminovno vodi ka Zapadnom Balkanu, tačnije ka političkom centru Srbije.
Bogdanović podsjeća da je režim Aleksandra Vučića godinama održavao bliske političke odnose s Caracasom u periodu kada je Nicolás Maduro već bio međunarodno kompromitovan akter u očima zapadnih demokratija. Uprkos tome, Srbija je, prema njegovim riječima, slala zvanične izaslanike, razmjenjivala poruke političkog prijateljstva i demonstrirala bliskost koja je, kako tvrdi, prevazilazila uobičajene diplomatske geste. U međunarodnoj politici, dodaje, takvi potezi rijetko su ideološki motivisani — oni su gotovo uvijek funkcionalni.
Istovremeno, Zapadni Balkan se u posljednjim godinama, prema bezbjednosnim analizama, profilisao kao stabilno čvorište u evropskoj distribuciji narkotika. To, kako se naglašava, nije teorija zavjere, već konstanta u izvještajima sigurnosnih službi. Organizovani kriminal, prema ovom viđenju, ne može opstati bez:
-
političke tolerancije,
-
institucionalne zaštite,
-
kontrolisanog bezbjednosnog ambijenta.
Iako kriminalni klanovi formalno ne upravljaju državama, države, kada to odgovara vrhu vlasti, mogu upravljati klanovima i koristiti ih kao produženu ruku moći.
U tom širem kontekstu, najava učešća Venecuele na Expo 2027 u Beogradu dobija sasvim drugačiju dimenziju. Umjesto da se posmatra kao čista kulturna ili diplomatska saradnja, Bogdanović smatra da se radi o dijelu šireg političko-finansijskog okvira. Mega-projekti sa nejasnim tokovima kapitala i snažnom političkom patronažom, kako navodi, tradicionalno su pogodni za prikrivanje porijekla novca i jačanje paralelnih struktura moći. To nije balkanska anomalija, već globalni obrazac.
Američke institucije, prema njegovim riječima, takve obrasce vrlo dobro prepoznaju i djeluju preventivno. U tom svjetlu, povlačenje kapitala bliskog američkoj administraciji iz visokoprofilnih projekata u Beogradu ne doživljava se kao obična poslovna odluka. Kapital se ne povlači uz objašnjenje, već uz poruku. Takav potez, tvrdi Bogdanović, signalizira da određeni projekti mogu postati predmet budućih istraga.
Hapšenje Madura, prema ovoj analizi, nije izolovana latinoamerička epizoda, već početak procesa koji može razotkriti međunarodne rute narkotika, politička pokroviteljstva i sisteme zaštite koji su omogućavali da droga iz Južne Amerike preko Srbije završava na evropskim tržištima. Kada se takvi procesi pokrenu, geografija ne pruža zaštitu, već često postaje dio dokaznog materijala.
U završnoj procjeni, Bogdanović tvrdi da, ukoliko se proces protiv Nicolása Madura bude odvijao do svog kraja, optužnice neće ostati ograničene na Latinsku Ameriku. Prema informacijama koje, kako kaže, dolaze iz Washingtona, istraga bi mogla dovesti u fokus i Aleksandra Vučića, kao i niz drugih imena povezanih s regionalnim kriminalnim strukturama. U takvim procesima, zaključuje, istorija ne pita ko je negirao odgovornost, već ko je omogućavao funkcionisanje sistema.
Zaključno, ova analiza ukazuje na to da se pred međunarodnom zajednicom možda otvara novo poglavlje, u kojem će se razotkrivati veze između politike, kriminala i globalnih tokova moći. Ako se američki procesi nastave dosljedno, Balkan bi se mogao naći u središtu pažnje, ne kao periferija, već kao važna karika u lancu koji se sada počinje raspadati.
