15.aprila 1993.godine porodica Salkić je živjela svoje posljednje sate na ovom svijetu. Bio je to sasvim običan ratni dan u vitežanskom selu Nadioci koje graniči sa Ahmićima. Ništa nije naslućivalo da će strašno zlo pohoditi njihovo malo selo i njihovu porodicu u narednih nekoliko sati. Babo Emsad, ugledni trgovac, je očekivao svoj 38-i rođendan.
Mama Nihada (34) je razmišljala šta napraviti za večeru a mala Melisa kao svaka osmogodišnja djevojčica je uživala igrajući se sa svojim dvanaestogodišnjim bratom Nerminom.
Najstariji sin Senad (14), je bio sam u svojoj sobi, razmišljajući o prvim simpatijama. Kada je večera bila gotova, sjeli su Salkići za sto da jedu, zadnji put zajedno, na ovom svijetu. Nakon večere, još malo su popričali, dogovarajući se za sutrašnji dan, a nisu znali da on neće nikada doći. Na spavanje su otišli malo ranije jer su planirali sutra neke radove u svojoj bašti.
Njihov miran san je prekinula strašna eksplozija iz pravca Ahmića koja se istovremeno čula sa sabahskim ezanom. Onda su krenule sve jače eksplozije i mnoštvo rafala koji su se čuli već u blizini njihove kuće. Svi su bili na nogama, prestrašeni a Emsad je pokušavao zadržati smirenost i umiriti svoju porodicu. Odmah im je rekao da se obuku i da izađu iz kuće. On je istrčao i upalio traktor a po izlasku svoje porodice smjestio ih je u prikolicu. Krenuli su sjeverno, prema Zenici, nadajući se da će se spasiti.
Nedaleko od kuće su vidjeli nekoliko silueta sa puškama u rukama i čuli su glasne povike da stanu. I ovdje se završava dunjalučka priča porodice Salkić. Smrtni čas ih je omeo da saznaju da su to jutro, 16-og aprila 1993.godine, zločinci upali u njihovo selo i susjedne Ahmiće i na zvjerski način ubili 116 nedužnih civila.
Salkići, njih petoro, nisu bili među žrtvama koje su to jutro i u narednim danima, pripadnici UNPROFOR-a pronašli u zgarištima ova dva srednjebosanska sela.
Punih 29 godina je trajala neizvjesnost i pitanje gdje je porodica Salkić. Sve do aprila 2022.godine i otkrića grobnice Međine u blizini Mostara. Tu su pronađeni ostaci sedam žrtava.
DNK je potvrdila da se radi o petočlanoj porodici Salkić kao i o dvoje maloljetne djece Emsadovog brata. Zločinci su po ubistvu porodice Salkić, željeli da prikriju stravični zločin i tijela ubijenih iz Nadioca, prebacili čak do Mostara gdje su ih ukopali u zajedničku grobnicu.
Udruženje žrtava iz Ahmića „16.april“ još uvijek traži 15 tijela svojih nevinih sugrađana.
Piše: Almir Muratović
Fb H.Meša
