Priča o prevođenju Kur’ana u audio format
Još jednu priču da ispričam. Poučna je možda. Pozovu mene iz biblioteke za slijepa i slabovidna lica da snimim audio zapis prevoda Kur’ana Časnog. Pola ću čitati ja, a pola Tarik Helić rahmetli. Počnem ja snimati i zamolim domaćine da mi daju nešto da pijem usput. “Hoćeš li čaj, sok, kafu?” pitaju oni. “Imate li štok?” upitam ja.
Malo su se začudili, ali donesoše mi štok. (To je za one koji ne znaju žestoko alkoholno piće). Dvadesetak dana sam išao i snimao, usput cirkao štok, čitao izražajno i ne znam sve kako, i završio svoj dio posla. Nakon mene, Tarik rahmetli snimio je svoj dio i to je to.
Neočekivani obrat
Šta se, međutim, dešava? Zovu mene iz biblioteke i kažu mi da je sve što sam snimio jednostavno izbrisano, ne postoji, kao da ništa nije ni snimljeno.
“Pa kako to?” ljutim se ja. “Eto tako,” kažu oni, “moraćemo ponovo.” I krenem ja iz početka. Počnem opet čitati, ali ne više izražajno, nego počnem slušati šta ja to čitam i počnem plakati. Otvorilo se srce i ne mogu prestati da plačem. Čitam i plačem. I u svakoj riječi nalazim sebe.
Pouke iz priče
Ova priča nosi nekoliko važnih pouka. Prva je važnost iskrenosti i pažnje prema onome što radimo, posebno kada je riječ o svetim tekstovima poput Kur’ana. Na početku, čitao sam Kur’an formalno, možda čak i površno, ne obraćajući pažnju na značenje riječi koje izgovaram. Možda je to razlog zašto je moj prvi pokušaj snimanja bio uzaludan.
Druga pouka je moć Kur’ana i njegova sposobnost da dotakne srca onih koji ga istinski slušaju. Kada sam ponovo počeo čitati, ovaj put s pažnjom i iskrenošću, Kur’an me je dirnuo na način koji nisam očekivao. Slušajući riječi koje sam čitao, shvatio sam njihovu dubinu i značaj, što me je dovelo do suza. Kroz to iskustvo, Kur’an me je podsjetio na svoju božansku poruku i na važnost unutrašnje povezanosti s njim.
Treća pouka je važnost pokajanja i promjene. Moj prvi pokušaj snimanja bio je obilježen nehajnim pristupom i konzumacijom alkohola, što je očito bilo neprikladno i nepoštovano prema svetom tekstu. Nakon što sam bio primoran da ponovo snimam, pristupio sam zadatku s novim stavom, iskrenošću i pobožnošću, što je na kraju donijelo pozitivan rezultat.
Ova priča nas podsjeća na to da je važno pristupiti svetim tekstovima i vjerskim dužnostima s poštovanjem, pažnjom i iskrenošću. Kur’an nije samo knjiga za recitaciju, već vodič za život, koji zahtijeva od nas da otvorimo svoja srca i umove kako bismo istinski razumjeli i primijenili njegove poruke.
