U vremenu kada su ekonomski izazovi sve veći, a troškovi osnovnih potreba poput grijanja postaju gotovo nedostižni za mnoge porodice, jedna priča iz Bosne i Hercegovine svjedoči o nesebičnosti i ljudskoj solidarnosti. Priča o ocu i njegovim sinovima, koji su vlastitim rukama pripremili i podijelili ogromne količine drva onima kojima je to bilo najpotrebnije, pokazuje da dobrota i humanost još uvijek žive među nama.
Sve je započelo kada je jedan skromni i plemeniti otac, svjestan koliko hladni zimski mjeseci mogu biti surovi za one koji nemaju mogućnosti da se adekvatno zagriju, odlučio da nešto preduzme. Nije želio nijemo posmatrati kako njegovi sugrađani pate zbog niskih temperatura i nedostatka ogrjeva. Razgovarao je sa svojim sinovima i zajedno su došli do zaključka da im je jedino što mogu ponuditi – njihova snaga, volja i vrijeme. Tako su krenuli u akciju koja je na kraju postala simbol ljudske dobrote i nesebičnosti.
Bez ikakve pomoći sa strane, bez medijske pažnje i sponzora, otac i njegovi sinovi su tokom nekoliko mjeseci proveli sate u šumi, sijekući i pripremajući drva. Njihova inicijativa nije bila vođena nikakvim interesom, osim iskrene želje da pomognu. Rezultat njihovog truda bio je impozantan – čak 80 kamiona drva koje su podijelili porodicama u potrebi.
Ono što je njihovu akciju činilo još plemenitijom jeste potpuna nepristrasnost u dodjeli pomoći.
- Drva su dijelili bez obzira na vjersku, nacionalnu ili socijalnu pripadnost.
- Njihov jedini kriterijum bio je da pomoć dobije onaj ko je zaista u potrebi.
- Mnoge porodice koje su bile na rubu egzistencije dobile su neočekivanu podršku u trenucima kada im je to bilo najpotrebnije.
Jedan od sinova je naglasio kako im rad nije predstavljao problem jer su znali da njihova pomoć znači topliji dom za nekoga. Njihova predanost nije ostala nezapažena – kako se vijest širila, tako su i njihovi sugrađani počeli da prepoznaju veličinu njihovog čina. Komšije su ih hvalile, a neki su se čak priključili inicijativi, nudeći vlastite resurse kako bi pomogli.
Poseban trenutak u njihovoj priči bio je susret sa jednom starijom ženom kojoj su dostavili ogrjev. Kada je vidjela kamion pun drva kako ulazi u njeno dvorište, nije mogla sakriti suze. Rekla je da je već mislila kako će cijelu zimu provesti u hladnoj kući, jer jednostavno nije imala sredstava da kupi drva. Zahvalnost u njenim očima bila je najveća nagrada za trud koji su uložili.
Ovo nije samo priča o humanosti – to je podsjetnik da svako može učiniti nešto za zajednicu. Dok su mnogi čekali pomoć od institucija i organizacija, otac i sinovi su odlučili da ne gube vrijeme i da sami preuzmu inicijativu. Njihov primjer sada inspiriše druge ljude da se uključe u slične akcije, bilo kroz fizički rad, donacije ili jednostavno širenje svijesti o značaju pomaganja.
Njihova nesebičnost pokazuje da prava humanost ne traži priznanje, već proizlazi iz srca i iskrene želje da se pomogne drugima. U vremenu kada su mnogi fokusirani na vlastite probleme, priče poput ove vraćaju nadu u bolje društvo i dokazuju da solidarnost nije izgubljena vrijednost prenosi hayat
