Mevludin Orić, preživjeli Srebreničanin, podijelio je svoju priču o strašnim događajima iz 1995. godine, kada su njihovi bivši prijatelji i komšije postali egzekutori. Orić je preživio strijeljanje u blizini škole u Orahovcu kod Zvornika, glumeći mrtvog kako bi spasio svoj život.
Njegova priča počinje 1992. godine kada se vratio iz Hrvatske u Srebrenicu, svjestan opasnosti, ali odlučan da se vrati. U Tuzli je pomagao u dostavljanju lijekova i dovođenju hirurga, radeći s grupom od 50 ljudi po zadatku. Orić je svjedočio u Haškom tribunalu tri puta, uključujući slučaj protiv Zdravka Tolimira, kojeg je psihički nadvladao tokom svjedočenja.
Orić je bio borac Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) do kraja rata. Na liniji u Srebrenici, zajedno sa svojim saborcima, branio je teritoriju bez puške, nesvjestan pada Srebrenice. Zarobljen je 13. jula 1995. godine, nakon što su njegove puške otišle na ispomoć i nikada se nisu vratile. Orić i njegovi saborci nisu znali da je Srebrenica pala sve dok im to nije rekla žena koja je nosila ruksak kroz šumu.
Orić danas živi sa minimalnim primanjima kao demobilisani borac, naglašavajući nepravdu u kojoj političari imaju ogromna primanja dok preživjeli borci jedva sastavljaju kraj s krajem. Njegova priča svjedoči o hrabrosti, preživljavanju i borbi za pravdu.
hayat
