Mirsad Sinanović, poznatiji kao Mića, preminuo je u selu Urisići, udaljenom oko 30 kilometara od Srebrenice, objavila je Anadolija. Ova tužna vijest pogodila je mnoge u Srebrenici, gdje je Mića bio poznat kao heroj povratka i istinski borac za svoju porodicu i zajednicu. Tokom rata i genocida izgubio je dva brata i oca, ali je uprkos toj tragediji imao hrabrosti da se vrati na svoje ognjište i obnovi svoj dom.
Adem Mehmedović iz Srebrenice, blizak Mirsadov prijatelj, na društvenim mrežama je izrazio žaljenje zbog Mirsadove smrti: „Na bolji svijet je preselio Mirsad Sinanović zvani Mića iz Urisića. Tužna vijest za sve u Srebrenici. Mića je bio istinski heroj povratka u Srebrenicu. Jedan od onih prepoznatljivih i vrijednih domaćina. U ratu i genocidu je ostao bez dva brata i oca. Ipak, vratio se na svoje ognjište i borio za svoju porodicu.“
Iza Mirsada su ostali supruga, tri punoljetne kćerke, maloljetni sin i unučad. Njegova smrt ostavlja prazninu u srcima mnogih, podsjećajući na bolnu činjenicu da jedan po jedan odlaze tihi, ali istinski heroji koji su preživjeli najteže trenutke u povijesti Srebrenice.
Prije dvije godine, ekipa Anadolije posjetila je Mirsada u njegovim Urisićima, gdje je govorio o tragedijama koje je njegova porodica pretrpjela. Tokom tog posjeta, Mirsad je ispričao kako je na kolektivnoj dženazi u Memorijalnom centru Srebrenica 2022. godine ukopao oca Salčina, čiji su posmrtni ostaci pronađeni u dvije masovne grobnice. Salčin je sahranjen pored svojih sinova, Senada i Sadika, koji su ubijeni u genocidu koji je počinila tadašnja Vojska Republike Srpske u julu 1995. godine nad bošnjačkim muškarcima i dječacima Srebrenice.
Mirsad je preživio taj užasan period kada je zajedno s ocem i braćom pokušao doći do slobodne teritorije u Tuzli ili Kladnju, bježeći kroz šume. Sjećao se kako su 11. jula 1995. godine krenuli iz Šušnjara, ne znajući tačno gdje se nalazi Tuzla, jer nijedan od njih ranije nije išao tim putem. Kretali su se u dugim kolonama zajedno s hiljadama drugih muškaraca i dječaka, nadajući se spasu.
„Išli smo u koloni od Buljima prema Kamenici. Zajedno smo bili na Kameničkom brdu, kod one zloglasne ‘Bukve’. Sjeli smo da jedemo. Neko je povikao da se postrojimo, s puškama naprijed, oni koji nisu imali oružje da idu nazad. Ja sam otišao na početak kolone, otac i brat su ostali tamo. Kasnije sam čuo da su zarobljeni. Čuo sam da su braća strijeljana u Pilici, a otac u Kravici. Posmrtni ostaci braće su pronađeni u masovnoj grobnici u Kamenici kod Zvornika,“ prisjetio se Mirsad.
Svoje braće Senada i Sadika Mirsad je konačno ukopao 2012. godine, nakon što su njihovi posmrtni ostaci pronađeni u masovnim grobnicama. Ovaj teški životni put Mirsad Sinanovića bio je ispunjen bolom i gubicima, ali i nevjerovatnom hrabrošću i odlučnošću da se vrati i nastavi život na rodnom pragu. Njegova priča ostaje kao svjedočanstvo o patnji, ali i nepokolebljivoj snazi preživjelih Srebreničana koji su unatoč svemu obnovili svoje domove i zajednice.
