Omer, Hazim i Beriz Mujić – otac i sinovi – su tragično stradali kao i hiljade drugih muškaraca i dječaka u genocidu koji je počinjen u julu 1995. godine u Srebrenici. Hazim i Beriz su bili mladi dječaci, koji su djetinjstvo proveli u opkoljenoj enklavi. Zajedno sa očevima, djedovima i amidžama, krenuli su tog kobnog ljeta preko šume u nadi da će stići do slobodne teritorije, Tuzle ili Kladnja. Nisu znali kamo idu niti šta ih čeka. Bili su premladi da bi shvatili razmjere užasa koji ih očekuje. Nažalost, nisu preživjeli, kao ni hiljade drugih koji su bili dio te nesretne kolone.
Beriz Mujić je imao samo 17 godina kada je ubijen. Najmlađa je žrtva koja će ove godine biti ukopana na kolektivnoj dženazi u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica. Njegovi posmrtni ostaci će biti položeni pored brata Hazima, koji je ukopan 2013. godine. Njihov otac Omer još uvijek nije pronašao svoj konačni smiraj.
Beriz je jedina žrtva koja će ove godine biti ukopana, a čiji su posmrtni ostaci nedavno ekshumirani. Ubijen je u julu 1995. godine, a njegovi ostaci su pronađeni tek u maju 2023. godine na području Sućeske, općine Srebrenica.
Identifikaciju Berizovih posmrtnih ostataka izvršila je njegova rodica Ramiza Hasanović, jer mu majka živi u Americi. Ramiza je već identificirala posmrtne ostatke osam članova uže porodice koji su ubijeni u genocidu u Srebrenici.
Ramiza Hasanović sada živi u sarajevskom naselju Osjek, dok je prije rata živjela u selu Sućeska kod Srebrenice. Ona je sa svojom djecom prešla na slobodnu teritoriju u julu 1995. godine, ali njen suprug je ubijen tog kobnog ljeta. Ramiza je u proteklim godinama ukopala tri brata i oca. Njen suprug je bio među prvima koji su pronađeni, a potom su pronađeni i ostaci njenog oca. Nakon nekoliko godina, pronađeni su posmrtni ostaci njene tri brata, koji su zajedno ekshumirani, a zatim i njen amidža. Hazim je pronađen kasnije, a sada i Beriz. S obzirom na to da većina porodice živi u inostranstvu, Ramiza je morala dati saglasnost za sve identifikacije i ukop.
Ramiza se sjeća Beriza kao crnog, krupnog dječaka koji je volio igrati šah. Bio je dobra osoba, vrijedan i dobar, ali zbog nesigurnosti rijetko je izlazio vani. Iza njega su ostali majka i mlađi brat, koji je u to vrijeme bio vrlo mali. Sjećanje na Beriza je još uvijek svježe i bolno, a Ramiza žali što se nisu ni pozdravili tog jula 1995. godine.
U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada je ukopano 6.751 žrtava genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci preživjelih članova porodica. Žrtve genocida dolaze iz različitih općina, najviše iz Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića. Pronađene su na 150 različitih lokacija, uključujući 77 masovnih grobnica. Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima bila je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, dok je najstarija bila nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.
Za više od hiljadu žrtava genocida se još uvijek traga. Potraga za nestalim osobama se nastavlja, a Institut za nestale osobe garantuje da će svi posmrtni ostaci koji se naknadno pronađu biti pridodani ranije ukopanim dijelovima skeleta u procesima reekshumacija.
