Ova priča, koju ću podijeliti s vama, dolazi iz pouzdanih izvora, a njena poruka nosi duboko duhovno značenje za sve nas. Prije nekoliko mjeseci, saudijske vlasti izdale su odobrenje za izgradnju posljednje dionice puta Ebha-Hidžaz, koji je prolazio kroz područje poznato kao Šemra. U ovom predjelu nalazilo se staro mezarje koje se, prema planu izgradnje puta, moralo dislocirati kako bi radovi mogli biti nastavljeni. Međutim, s obzirom na važnost šerijatskih propisa, postavilo se pitanje o vjerskoj opravdanosti iskopavanja i preseljenja posmrtnih ostataka.
Kako bi se riješilo ovo pitanje, lokalni sud je oformio odbor sastavljen od predstavnika suda, muftijstva, Vijeća za naređivanje dobra i sprečavanje zla, te predstavnika mjesne zajednice. Njihova misija bila je da posjete mezarje, utvrde činjenično stanje i na temelju toga donesu šerijatski opravdanu odluku. Nakon detaljnog ispitivanja situacije, odbor je jednoglasno odlučio da je preseljenje mezarja dozvoljeno, pod uvjetom da se svi posmrtni ostaci pažljivo iskopaju, prenesu i ponovo ukopaju na drugoj, prikladnoj lokaciji.
Kopanje mezara je započelo, jedan po jedan, dok radnici nisu stigli do mezara koji je sadržavao tijelo mladića. Ono što su tada otkrili ostavilo ih je zapanjenim. Naime, tijelo mladića, prema kazivanju lokalnog stanovništva, bilo je starije od 30 godina, ali ono što je bilo nevjerovatno jest da je njegov ćefin, platno u koje je bio umotan, bilo potpuno bijelo i bez ikakvih tragova raspadanja ili prljavštine. Iz mezara se širio predivan miris, nalik mirisu muskusa, koji je samo dodatno pojačao osjećaj da su svjedoci nečeg izvanrednog.
Zapanjeni onim što su vidjeli, ljudi su počeli izgovarati tekbire: “Allahu ekber! Allahu ekber!” Mnogi od njih su se zapitali: “Zar je ovo moguće? Ko je ovaj sretni mladić kojeg je Allah počastio ovakvim čudom?” Pitali su mještane da li znaju o kome se radi, a oni su im rekli da je to sin jednog lokalnog starca, koji je još uvijek bio živ. Odlučili su da odnesu tijelo mladića njegovom ocu kako bi ga vidio.
Kada je starac otkrio lice svog sina, koje je bilo netaknuto i očuvano, zaplakao je. U suzama, poljubio je svog sina i rekao: “Allahu, kako si samo velik i uzvišen! Nakon trideset godina mi vraćaš mog mrtvog sina u stanju u kojem si ga usmrtio.” Ovo je bio trenutak duboke emocije i duhovne snage, jer nije bilo moguće objasniti ovakav prizor ničim drugim osim kao posebnim Allahovim znakom.
Nakon što su ponovo ukopali mladića, prisutni su pitali njegovog oca da im ispriča nešto više o svom sinu i da, po njegovom mišljenju, objasni zašto je ovaj mladić bio počašćen ovakvim čudom. Njegov otac, i dalje pod dubokim utiskom, odgovorio je jednostavno, ali s velikom mudrošću: “Otkako je moj sin postao svjestan svojih obaveza prema Allahu, nikada nije propustio namaz u džematu, i to uvijek u prvom saffu. Tako mi Allaha, nikada nisam ustao na sabah, a da on već nije bio abdestiio i otišao u džamiju.”
Ove riječi su dirnule sve prisutne, a njihov značaj je još dublji kada se sagleda u svjetlu poruke koja nosi za sve nas. Namaz, redovna molitva koju muslimani obavljaju pet puta dnevno, ključ je vjerničkog života. Mladić, koji je kroz cijeli svoj život bio posvećen obavljanju namaza, posebno u džematu i prvom safu, pokazao je svojim životom primjer vjerničke dosljednosti i predanosti Allahu. Njegova vjernost molitvi nije samo čin rituala, već znak istinske veze s Bogom, i upravo je ta posvećenost mogla biti razlog zašto ga je Allah počastio ovakvim kerametom.
Upravo ovakve priče nose važne poruke za današnju omladinu. Često smo skloni vezivanju za prolazne stvari, poput televizijskih ekrana, sportskih događaja, novca ili titula. Međutim, istinska sreća i zadovoljstvo dolaze jedino kroz bliskost s Allahom. Ako naša srca budu vezana za dunjalučke stvari, nikada nećemo pronaći istinsku sreću. Samo vjera može usrećiti čovjeka, a to nam je dokazao ovaj mladić i njegov primjer.
Na kraju, svi mi trebamo se zapitati: za što su naša srca vezana? Hoće li nas te stvari približiti Allahu ili će nas odvesti dalje od Njega? Ova priča nas uči da moramo svoje živote usmjeriti ka Allahu i da samo kroz bliskost s Njim možemo postići sreću, spokoj i istinsku radost. Neka nam ova priča bude podsjetnik na važnost namaza i svih naših vjerskih obaveza, jer nas samo one mogu dovesti do vječnog uspjeha.
Molimo Allaha da nam pomogne da svoja srca vežemo za Njega, a ne za prolazne stvari ovog svijeta, i da nas počasti istinskom srećom i zadovoljstvom kroz bliskost s Njim.
