Draga omladino, obratite pažnju na ovu nevjerojatnu priču koja se prenosi među vjernicima i koja nosi u sebi duboku poruku o snazi vjere i predanosti namazu. Ispričat ću vam ovu priču onako kako su mi je prenijeli pouzdani svjedoci, zaklinjem se Allahom da su svi detalji istiniti.
Nedavno su saudijske vlasti odlučile završiti izgradnju posljednje dionice puta Ebha-Hidžaz, koja je prolazila kroz područje poznato kao Šemra. Na toj lokaciji nalazilo se staro mezarje, koje se ispriječilo na putu planirane izgradnje. Kako bi ispoštovali šerijatske propise, vlasti su zatražile mišljenje lokalnog suda o tome da li je dozvoljeno premjestiti mezarje. Sud je formirao odbor sastavljen od predstavnika suda, muftijstva, Vijeća za naređivanje dobra i sprečavanje zla, kao i članova mjesne zajednice, kako bi se donijela ispravna odluka.
Nakon što je odbor posjetio lokaciju, obavio pregled mezarja i sagledao sve okolnosti, donesena je jednoglasna odluka kojom se odobrava premještanje mezarja. Odluka je podrazumijevala iskopavanje i premještanje posmrtnih ostataka na drugo, prikladno mjesto, uz poštovanje svih šerijatskih normi.
Dok su radnici kopali mezar za mezarom, naišli su na jedan mezar koji ih je potpuno zapanjio. U njemu su pronašli tijelo mladića koje je, iako je prošlo 30 godina od njegove smrti, ostalo netaknuto, s ćefinima koji su bili potpuno bijeli, kao da su tek stavljeni. Iz mezara se širio predivan miris, a prisutni su bili zadivljeni i preplavljeni emocijama. Počeli su izgovarati tekbire, hvaleći Allaha. “Allahu ekber! Allahu ekber!” – uzvikivali su, pitajući se ko bi mogao biti ovaj sretni mladić kojeg je Allah počastio takvim stanjem.
Pitali su mještane da li znaju ko je taj mladić, a oni su im rekli da je to sin jednog od mještana, koji je još uvijek živ. Predložili su da tijelo odnesu njegovom ocu kako bi on mogao vidjeti svog sina. Kada je otac ugledao tijelo svog sina, koje je izgledalo kao da je tek preminuo, zaplakao je i izgovorio: “Allahu, kako si samo velik i uzvišen! Vraćaš mi mog sina nakon 30 godina u stanju u kojem je umro.”
Nakon što su mladića ponovo ukopali, ljudi su pitali njegovog oca da im ispriča više o sinu i šta bi mogao biti razlog ovog velikog kerameta (nadnaravnog događaja) kojim ga je Allah počastio. Otac je tada, s dubokom tugom, ali i ponosom, ispričao kako je njegov sin, otkad je postao svjestan svojih vjerskih obaveza, bio izuzetno predan namazu. “Otkad je postao svjestan svoje odgovornosti pred Allahom, moj sin nikada nije propustio namaz u džematu i uvijek je bio u prvom safu. Nikada se nisam probudio na sabah a da moj sin već nije bio abdesto i otišao u džamiju. Ako ovo nije razlog ovog čuda, onda ne znam šta bi drugo moglo biti”, rekao je otac kroz suze.
Draga omladino, ova priča je jasna poruka svima nama. Vjera je ono što čovjeka može usrećiti na ovom i na onom svijetu. Svjetske zabave, materijalna dobra, diplome i titule – sve to blijedi pred istinskom srećom koju donosi bliskost s Allahom. Ako naša srca budu vezana za nešto drugo mimo Allaha, nikada nećemo postići istinsku sreću. Zato molimo Allaha da naša srca učini čvrsto vezanim za Njega i da nas ne dopusti da zalutamo od Njegovog puta.
