Čvrsto vjerovanje u monoteizam temelj je stabilnog i ispravnog islamskog društva. Islam je, u svojoj osnovi, došao da ljude udalji od svih pogrešnih uvjerenja i neistinitih vjerovanja, te da ih usmjeri ka onim postupcima i vjerovanjima koji vode ka istinskoj sreći i spasenju. Ovaj cilj obuhvata ne samo dunjalučko zadovoljstvo, već i vječno spasenje na ahiretu. Vjerovanje u Jednog i Jedinog Boga, Allaha dž.š., leži u srži islama, a time i u srcima njegovih sljedbenika, koji priznaju da je cijeli svemir i sve što se u njemu nalazi, djelo Svemogućeg Stvoritelja.
Prva velika odstupanja od Allahove upute dogodila su se u doba poslanika Nuha, a.s., kada su ljudi počeli izrađivati kipove i spomenike u čast svojih preminulih. Ti kipovi su postali objekti obožavanja, te su ljudi počeli vjerovati da će im ovi spomenici pomoći kao posrednici između njih i Allaha. Ova praksa predstavlja početak širka, pridruživanja nečega Allahu, što je strogo zabranjeno u islamu.
S vremenom, mnogi narodi su počeli iskazivati različite oblike širka i nevjerovanja, zbog čega su neki od njih bili uništeni. Kako su narodi gubili znanje o pravom vjerovanju, širili su se različiti oblici praznovjerja i sujevjerja, koja su bila u potpunoj suprotnosti sa Božijom objavom i zdravim razumom. Takva praznovjerja, iako neutemeljena, postala su česta među mnogim zajednicama, uključujući i balkanske narode.
Primjeri praznovjerja uključuju vjerovanje u vračare i proricatelje sudbine, što islam izričito zabranjuje. Božiji Poslanik, Muhammed, a.s., jasno je upozorio na ove opasnosti, citirajući ajet iz Kur’ana: “Reci: Niko osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna gajb (skrivenu budućnost).” (En-Neml, 65). Islam zabranjuje ne samo one koji se bave vračanjem i proricanjem, već i one koji traže njihove usluge, jer vjerovanje u njih predstavlja zanemarivanje istinske Božije moći.
Također, sujevjerje vezano za nošenje zapisa, amuleta i drugih talismana, koje ljudi često koriste radi zaštite, predstavlja opasan oblik širka. Islam uči da jedino Allah može pružiti zaštitu ili donijeti korist, te da vjerovanje u predmete kao što su zapisi ili amuleti predstavlja ozbiljnu prijetnju vjerovanju. Slično tome, i ostala sujevjerja, poput zloslutnji, vjerovanja u loše predznake ili ženidbu između dva Bajrama, također nemaju nikakvo utemeljenje u islamskoj vjeri.
Islam je jasan u pogledu zabrane praznovjerja, bilo da je riječ o kucanju u drvo radi sreće, prelasku crne mačke preko puta ili vjerovanju u petak trinaesti kao nesretan dan. Sva ova uvjerenja potiču iz predislamskih vremena i drugih religija, te nemaju nikakvu osnovu u islamskom učenju. Islam poziva svoje sljedbenike da se oslanjaju na Allaha i Njegovu mudrost, te da se klone svih oblika praznovjerja koja nisu u skladu sa vjerom i zdravim razumom.
Prema islamu, čovjek treba čvrsto vjerovati u Allahovu moć i nikada ne pridavati važnost sujevjerjima koja samo mogu udaljiti osobu od pravog puta.
