Promjene u američkoj politici prema Bosni i Hercegovini
U poslednje vreme, međunarodna politika prema Bosni i Hercegovini (BiH) doživljava značajne promene, a jedan od ključnih faktora u tom procesu je sve veći uticaj Evropske unije (EU) i misije EUFOR-a Althea. Ove promene su nedavno naglašene na sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, gde je Ivica Puljić, bh. novinar i dopisnik FTV-a iz Washingtona, izložio svoj pogled na situaciju. Puljić je istakao da Sjedinjene Američke Države (SAD) postepeno prepuštaju vlast EU u pogledu BiH, što ukazuje na novu strategiju američke administracije. Ove promene dolaze u trenutku kada se geopolitičke tenzije u regionu povećavaju, a BiH se suočava sa unutrašnjim političkim izazovima i ekonomskim problemima.
Prema Puljiću, ovaj preokret se može posmatrati kao rezultat promene prioritetâ SAD-a, gde se stabilnost čini ključno važnom. On je naglasio da nedavno ukidanje sankcija bivšem predsedniku Republike Srpske, Miloradu Dodiku, predstavlja samo jedan od indikatora ove promene. Puljić je rekao: “Na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a moglo se uočiti da Amerikanci prepuštaju BiH Evropskoj uniji i Misiji EUFOR-a Althea. Jasno je rečeno da SAD jedino zanima stabilnost, a kako doći do stabilnosti, za njih je manje važno.” Ove reči oslikavaju pragmatični pristup koji karakteriše trenutnu američku vanjsku politiku, koja se sve više usmjerava ka konkretnim interesima, a ne idealima.
Pragmatičnost i moralnost u američkoj administraciji
Puljić je ukazao na to da ne treba očekivati moralni pristup od strane američke administracije, jer se njihov fokus više ne temelji na etici i ljudskim pravima, već na stabilnosti po svaku cenu. Ova promjena u pristupu može se posmatrati kao pokušaj minimiziranja sukoba i očuvanja mirnog suživota u regionu. On je dodao da trenutna administracija u Washingtonu oslanja svoje evropske politike na Mađarsku i njenog premijera Viktora Orbana, kojeg je opisao kao ključnog Dodikovog saveznika. Ovakva podrška implicira da se SAD oslanjaju na saveznike koji mogu pomoći u očuvanju stabilnosti, čak i kada to znači ignorisanje određenih etičkih principa.
Puljić smatra da ukidanje sankcija ne treba smatrati kao uspeh za Dodika i druge zvaničnike Republike Srpske. “Ako Dodik misli da je sada veliki pobjednik, jako se vara. Njegova pozicija jeste privremeno olakšana, ali neće mu biti dopušteno da vlada iz sjene u Republici Srpskoj”, rekao je on. Ovaj stav implicira da bi Dodik mogao da se suoči s ograničenjima u svojoj političkoj moći, čak i uz podršku nekih međunarodnih aktera. Ove promene u pristupu SAD-a mogle bi izazvati dodatne tenzije unutar BiH, gde bi se mogla ponovo javiti potreba za snažnijim uključenjem međunarodne zajednice.
Odnos prema Uredu visokog predstavnika
Još jedan važan aspekt Puljićeve analize je promena odnosa američke administracije prema Uredu visokog predstavnika (OHR). Uloga OHR-a, koja je nekada bila od suštinskog značaja za stabilizaciju BiH nakon rata, sada se čini manje važnom u očima Washingtona.
Puljić je istakao da se OHR više ne spominje s onom težinom koju je imao ranije, što može signalizirati promenu u pristupu međunarodne zajednice prema upravljanju krizom u BiH.
Ovaj pomak može biti rezultat promene u strategijama i pristupima američke administracije, koja se sve više oslanja na regionalne aktere kako bi postigla svoje ciljeve.
Kako bi razumeli ovo preusmeravanje, važno je razmotriti i razloge iza ukidanja sankcija. Puljić procenjuje da se radi o rezultatima razgovora između članice Predsjedništva BiH, Željke Cvijanović, i predstavnika State Departmenta. Novo usmjerenje Washingtona oslanja se na pragmatizam, gde je stabilnost prioritet, a unutrašnje reforme su prepustene domaćim akterima. “Nova postava u State Departmentu odlučila je zaigrati na stabilnost, bez mnogo uplitanja u izgradnju države”, rekao je Puljić, naglašavajući koliko su važni interesi velike sile. Ovaj pristup može stvoriti prostor za dodatne unutrašnje konflikte, ali i za bolju saradnju među domaćim političkim akterima.
Finansijski interesi i lobiranje
Na kraju, Puljić je ukazao na ulogu finansijskih interesa i lobiranja, koji su, prema njegovim rečima, koštali oko 20 miliona dolara. Ove informacije postavljaju dodatna pitanja o motivima i ciljevima američke politike u Bosni i Hercegovini. “Vidjet ćemo da li je Dodik Amerikancima obećao pristup rijetkim materijalima iz područja Lopara.
Ako jeste, to bi bio još jedan dokaz da ga zanima samo novac, čak i po cijenu ekološke štete”, zaključio je Puljić. Ovakav pristup dovodi do etičkih dilema i pitanja o održivosti resursa, čime se ponovo otvara debata o odgovornosti međunarodnih aktera prema okolini i budućnosti BiH.
U svetlu ovih informacija, postavlja se pitanje kakva će biti budućnost BiH pod novim američkim rukovodstvom i sa sve jačim uticajem EU. Dok se smišljaju strategije za očuvanje stabilnosti, važno je da građani i politički akteri u BiH ostanu svesni svoje uloge i odgovornosti u procesu izgradnje održivog mira i demokratije. Održavanje stabilnosti i jačanje institucija su od ključnog značaja za budućnost BiH, a međunarodna podrška će biti ključna u ovom procesu. U tom kontekstu, jačanje domaćih kapaciteta i razvoj političke kulture mogu biti ključni faktori za dugoročni uspeh i prosperitet zemlje.
