Postoji mnogo životnih trenutaka koji nas iznenade i natjeraju na dublje promišljanje, a jedan od takvih dogodio se kada sam odlučio pozvati svog starog prijatelja, koji je po nacionalnosti Srbin, na kafu. Iako nisam prakticirajući vjernik, oduvijek sam vjerovao u postojanje Allaha dž.š. Nisam nikada osjetio potrebu da postim cijeli mjesec Ramazana, niti sam imao neki zavjet prema vjeri. No, tog dana, moj prijatelj me je naveo da zastanem i preispitam svoje stavove.
Nakon što se dugo nismo vidjeli, odlučio sam ga pozvati i dogovoriti susret uz kafu. Kada se javio na telefon, predložio sam mu sastanak, očekujući uobičajen odgovor. Međutim, ono što mi je rekao potpuno me iznenadilo i ostavilo bez riječi.
Njegov glas bio je topao i pun poštovanja dok mi je govorio: “Znaš da te volim skoro kao rođenog brata, da te cijenim i da mi mnogo značiš. Prošli smo mnogo toga zajedno. Ali, dok traje Ramazan, odbiću tvoj poziv na kafu – i to iz dva razloga. Prvi je taj što želim da ojačaš u duhu i da postiš, a drugi je što ne želim da te navedem na grijeh. Znam da nisi previše vezan za vjeru, ali mislim da je vrijeme da pronađeš svoju duhovnu stranu. Ja sam se pronašao u pravoslavlju, a vjerujem da ćeš ti, uz vrijeme i razmišljanje, pronaći put u islamu, i to još čvršće i odlučnije nego sada. Kada Ramazan završi, popićemo hiljadu kafa, ali za sada – poštujmo ovo vrijeme.”
Te riječi su me pogodile kao grom iz vedra neba. Nisam znao šta da kažem. Ostao sam nekoliko sekundi u tišini, a zatim sam ga pozdravio i spustio telefon. Osjećao sam se kao da sam upravo čuo nešto što će promijeniti moj život. Do tada, niko mi nikada nije na taj način govorio o vjeri – ni porodica, ni prijatelji, ni poznanici iz mog naroda.
Od tog trenutka, počeo sam ozbiljno razmišljati o njegovim riječima. Zašto mi nijedan Bošnjak nije rekao nešto slično? To su bile misli koje su mi prolazile kroz glavu cijeli dan. Njegova rečenica nije bila nametanje, nije bila osuda, već iskrena želja da pronađem nešto dublje u sebi.
Te godine, 2018., donio sam odluku – počeo sam postiti. Prvi put u životu osjetio sam duhovnu povezanost s onim što post zapravo predstavlja. Shvatio sam da to nije samo odricanje od hrane i pića, već prilika za unutrašnje pročišćenje, jačanje karaktera i približavanje vjeri na način koji ranije nisam razumio prenosi time.ba
