Povratak nakon tame i užasa: to bi možda bio najprikladniji opis trenutka kada se Senad Medanović 22. septembra 1995. godine vratio na svoje ognjište, u selo Prhovo u općini Ključ. To nije bio običan povratak – bio je to povratak na mjesto gdje je historija prestala biti samo niz godina, a pretvorila se u živu ranu ispisanu krvlju, dimom i pepelom.
Tri godine ranije, tačnije 1. juna 1992. godine, selo Prhovo postalo je žrtva brutalne agresije koju su izvršile snage Jugoslovenske narodne armije (JNA) i paravojne formacije bosanskih Srba. Tog dana, selo je okupirano, zapaljeno i pretvoreno u sablasno polje smrti. Ono što je uslijedilo bio je zločin bez presedana, gdje su ubijene cijele porodice – među njima i 38 članova Senadove porodice. Njihovi životi su nasilno prekinuti, ostavljajući iza sebe pustoš, tišinu i bol.
Senadov povratak u jesen 1995. godine dogodio se zahvaljujući oslobodilačkom prodoru Armije Republike Bosne i Hercegovine. Upravo ova vojna akcija omogućila je povratnicima da po prvi put fizički stanu na zemlju svojih predaka, ali i da pogledaju u oči onome što je ostalo nakon zločina. Na razorenim temeljima kuća više nije bilo ničega osim ostataka zgarišta, spaljenih zidova i ukopane boli.
Istine koje su isplivale
Povratkom na popaljeno imanje, počela je i rekonstrukcija stvarnosti. Više se nije moglo pričati o Prhovu bez da se pomenu:
-
masovne grobnice koje su kasnije otkrivene u okolini,
-
svjedočenja preživjelih, mahom žena i djece koji su čudom izbjegli klanje,
-
dokazi o planskom istrebljenju civilnog stanovništva.
Ono što je zatekao Senad Medanović bio je nijemi svjedok monstruoznosti – razbacane dječije cipelice, školke od metaka, uništena mezarja i tragovi eksplozivnih naprava. Ožiljci nisu bili samo u zemlji, već i u dušama onih koji su preživjeli. Povratnici su, uz želju da obnove kuće, nosili i teret da budu čuvari uspomene na nevine žrtve prenosi Made in Bosnia
