Forenzičari iz Trebinja i Foče, dr Dražen Damjanjuk i dr Boris Pejić, odigrali su ključnu ulogu u obdukciji i identifikaciji dvadeset osoba koje su nastradale u nedavnoj katastrofi koja je pogodila Jablanicu. Njihov posao nije bio jednostavan, ni fizički ni emocionalno, budući da su se suočili s izuzetno teškim slučajevima, uključujući stradanja cijelih porodica i trudnica.
Dr Damjanjuk je u izjavi za Nezavisne novine pojasnio specifičnosti ove tragične situacije, ističući da nijedna od žrtava nije umrla od klasičnog utapanja. Umjesto toga, svi nastradali su izgubili živote usljed zapušenja grkljana i dušnika zemljom i muljem, ili su preminuli od teških mehaničkih povreda, uzrokovanih prelomima koje su zadobili od stijena i drugog materijala koji je padao po njima. Ove povrede su bile kobne, a ni Damjanjuk ni njegov kolega Pejić nisu pronašli nijedan slučaj klasičnog utapanja.
Dok su obavljali svoj posao, radili su prema spiskovima nestalih osoba iz Jablanice, uključujući brojne članove istih porodica. Jedan od posebno potresnih slučajeva koje je spomenuo dr Damjanjuk jeste obdukcija bračnog para koji je pronađen zagrljen u trenutku smrti. Pejić je bio zadužen za obdukciju tijela trudnice koja je bila u sedmom mjesecu trudnoće. Obojica forenzičara su izjavila da su ovaj zadatak obavljali sa velikim emotivnim teretom, iako su se ranije susretali s brojnim teškim slučajevima.
Jedan od najtežih aspekata ovog posla bilo je suočavanje sa stradanjem cijelih porodica. Dr Damjanjuk je naglasio kako su on i njegov kolega obradili osam tijela iz jedne porodice, od koje je preživio samo jedan mali dječak. Ova činjenica dodatno je otežala emocionalni aspekt njihovog posla, ali, kako je Damjanjuk rekao: „To je naš posao“. Njihova profesionalna dužnost jeste da se suoče sa tragedijama, koliko god one bile teške, ali ova situacija bila je posebno potresna zbog ogromnog gubitka života.
Koliko je posao bio fizički zahtjevan, govori i detalj koji je dr Damjanjuk podijelio s novinarima. Naime, tijela su bila prekrivena velikom količinom zemlje i mulja, što je dodatno otežalo proces obdukcije. Dr Damjanjuk je izjavio da je za pripremu jednog tijela njegovom pomoćniku trebalo čak pola sata samo da ga očisti i pripremi za daljnju obdukciju. Ova informacija oslikava težinu posla s kojim su se forenzičari morali suočiti, jer se nije radilo samo o emotivnim izazovima, već i o fizičkom naporu.
Zaključno, posao koji su dr Damjanjuk i dr Pejić obavili u Jablanici nije bio samo tehnički izazovan, već i emocionalno iscrpljujući. Forenzičari su morali da rade s velikim brojem nastradalih osoba, suočavajući se sa strašnim prizorima cijelih porodica koje su stradale u katastrofi. No, njihova stručnost i profesionalizam omogućili su identifikaciju žrtava i obdukciju, što je važan korak u procesu suočavanja zajednice sa gubicima i pružanja pravde nastradalima.
