Nana Bahra i dedo Ismet žive sami u selu Grajani, noseći tugu zbog gubitka sina prije mnogo godina. Njegove patike i dalje stoje u predsoblju, a nedovršena fasada na kući, koju su prepisali njegovoj djeci Lamiji i Ensaru, podsjeća na njega. Njihova najveća želja je da prije smrti vide unuke barem jednom.
Nana Bahra zbog problema s kičmom ne može hodati, pa poslove u kući obavlja puzeći. I pored toga, ne propušta nijedan vakat namaza. Kaže da joj je posebno drago slušati ezan koji njen komšija svakodnevno uči iz obližnje džamije.
Njihov sin Almedin je ukopan na groblju u Grajanima. Dok je bila zdravija, Bahra je cijeli dan radila, poznata Sarajlijama i Sarajkama po jagodama i drugim organskim proizvodima koje je prodavala na pijaci na Markalama.
U tom periodu, Bahra je pomagala svima koliko je mogla, i sada joj je žao što nije mogla pomoći još više. Danas su, nažalost, pomoć potrebni njoj i njenom Ismetu.
Pomozi.ba im jednom sedmično odnosi jela i namirnice na kućnu adresu, kako bi im bar malo olakšali život. To im, kako kažu, jako mnogo znači.
