Blokada Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH: Uzroci i posljedice
Rad Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine danas je doživio ozbiljan zastoj, što je izazvalo zabrinutost među građanima i analitičarima. Ova situacija nije samo rezultat trenutnih političkih nesuglasica, već i refleksija dubljih problema unutar političkog sistema BiH. Prva sjednica je prekinuta zbog nedostatka kvoruma, što ukazuje na ozbiljne podjele među delegatima i nesposobnost da se postigne osnovni konsenzus o dnevnom redu. Ovaj incident nije izoliran, već predstavlja kulminaciju dugotrajnih tenzija između stranaka koje čine Dom naroda.
Na čelu sjednice, predsjedavajući Kemal Ademović, proglasio je pauzu od 15 minuta, ali se nakon toga situacija nije popravila. Delegati iz stranaka SNSD-a i HDZ-a nisu se vratili u salu, što je dodatno otežalo mogućnost donošenja odluka. Ovaj potez ukazuje na strategiju bojkota koju su primijenile određene stranke, čime je efektivno prekinut rad institucije koja bi trebala predstavljati sve građane BiH. Takvo ponašanje ne samo da izaziva sumnju u sposobnost demokratskog procesa, već i dovodi u pitanje legitimnost odluka koje se donose u ovom tijelu.
Problemi su započeli već tokom uvodnog dijela sjednice, kada su pojedini delegati zatražili proširenje dnevnog reda. Dragan Čović, lider HDZ-a, upozorio je na moguće posljedice, ističući da bi bojkot mogao postati realnost. Ovaj incident je samo jedan od mnogih koji sugeriraju da trenutni saziv Doma naroda, predvođen SNSD-om i HDZ-om, predstavlja jednu od najnefunkcionalnijih legislativa u historiji BiH. Stranački interesi se sve više postavljaju ispred javnog dobra, što dodatno komplikuje situaciju u zemlji. Ovakvo djelovanje može imati dugoročne posljedice na povjerenje građana u institucije, a time i na stabilnost države.
Tokom sjednice, delegat Ilija Cvitanović je predložio nekoliko važnih zakonskih inicijativa koje su već duže vrijeme na čekanju. Njegov prijedlog da se na dnevni red uvrsti Zakona o dopuni Zakona o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH, kao i zakoni koji se odnose na električnu energiju, jasno ukazuje na potrebu za hitnom reformom i djelovanjem. Ove inicijative su od ključne važnosti za unapređenje sistema i prevazilaženje trenutnih izazova. Osim toga, postoje i drugi zakoni koji su od vitalnog značaja za razvoj ekonomije i poboljšanje životnog standarda građana, ali se zbog političkih nesuglasica ne mogu razmatrati.
Pored toga, Želimir Nešković je iznio prijedloge za izmjene Zakona o PDV-u i zakona koji se tiču unapređenja željezničkog saobraćaja. Njegove ideje su odražavale ozbiljnost trenutne ekonomske situacije i potrebne mjere za poboljšanje infrastrukture. Također, upozoreno je na potrebu za hitnim izmjenama Zakona o akcizama, što bi moglo pomoći u rješavanju pitanja javnih finansija. Ova pitanja su kritična za održavanje fiskalne stabilnosti, ali i za osiguranje sredstava za razvojne projekte koji bi doprinijeli boljoj budućnosti BiH.
Osim ekonomskih pitanja, Dženan Đonlagić je istakao važnost izmjena Zakona o zaduživanju, dužniku i garancijama BiH. Njegov prijedlog da se definišu jasni okviri za arbitražne presude može spriječiti buduće afere i obezbijediti transparentnije finansijsko poslovanje. U međuvremenu, Zlatko Miletić je skrenuo pažnju na hitnu potrebu za rješavanje statusa BHRT-a, naglašavajući više od 760 zaposlenih koji su u nesigurnoj situaciji. Ovaj problem dodatno naglašava krhkost institucija u zemlji. S obzirom na ulogu medija u društvu, ovo pitanje dobija na važnosti, jer stabilna medijska scena doprinosi jačanju demokratskih vrijednosti.
Na kraju, Dragan Čović je iznio stav da je trenutni dnevni red preobiman, predlažući odgodu sjednice uz dogovor o novom terminu. Ovaj prijedlog može biti shvaćen kao pokušaj da se izbjegne odgovornost za trenutnu situaciju. Ova blokada i nesposobnost donošenja odluka ne utiče samo na politički pejzaž BiH, već i na svakodnevni život građana, koji od ovih institucija očekuju konkretne politike i rješenja za svoje probleme. Samo kroz konstruktivan dijalog i saradnju među različitim političkim akterima može doći do prevazilaženja ovih izazova i uspostavljanja funkcionalnog sistema koji će raditi u interesu svih građana.
