IslamBosna.ba – Ne prođe ni sat vremena u Pojasu Gaze, a da neko ne izgubi člana porodice, ili više njih, možda i cijelu porodicu pod vatrom okupacije koja već gotovo 21 mjesec ne prestaje da ubija sve slojeve stanovništva u Gazi, bez izuzetka. Oni koji prežive, nastavljaju život prožet tugom i prisjećanjem na izgubljene voljene: njihove posljednje riječi, zagrljaje, poglede, male fragmente koji sada čine gorčinu svakodnevice.
Više od 56 hiljada ubijenih i 11 hiljada nestalih to nisu samo brojke, to su ljudi koji su imali porodice, snove, nade i djetinjstva… sve to sada počiva u prošlosti, ugašeno pod izraelskim napadima koji traju već 630 dana. Iza njih su ostali oni koji ne mogu živjeti bez njih, čije srce para svaka uspomena, a posebno, posljednja riječ koju su čuli prije nego što su ih izgubili
Posljednje riječi
Aktivistkinja Va’ad Ebu Zahir pokrenula je val tuge i sjećanja objavom na svom Facebook profilu u kojoj je pitala stanovnike Gaze: „Koje su im bile posljednje rečenice koje su rekli prije nego što su postali šehidi?”
Na objavu su pristigle hiljade komentara, otkrivajući dubinu tragedije koju ljudi u Gazi proživljavaju svakog trenutka, nakon što su izgubili voljene, nekad jednog, a nekad više članova porodice.
Među komentarima se izdvojio onaj Esre Arir, koja je izgubila tri člana porodice. Podijelila je njihove posljednje riječi:
Ebu el-Medžd: „Pazi na sebe, ljubavi moja, i na ‘Aburu. Ako Bog da, neću dugo, ujutro sam kod tebe.”
Esra dodaje: „Još nije svanulo to jutro… Allah bio s tobom zadovoljan, ljubavi moja, Ebu el-Medžd.”
Dijauddin, brat: „Dudu, ljubavi, ti si izbirljiv, nijedna djevojka ti nije po volji. Samo one koje odgovaraju tvom ukusu i tvojoj ljepoti, poput hurija. Počeo se smijati i rekao: ‘Čujemo se, ako Bog da. Ostalo je još 10 minuta do akšama, moram stići da ezanim.’”
Abdullah, brat: „Nedostaju mi djeca… nedostajete mi svi. Kad će ovaj rat završiti da se opet sretnemo?”
Esra piše: „Ubijen je, a nismo ga više vidjeli… Gospodaru, sastavi nas u Džennetu.”
Zadnje poruke muža i četvorice braće
Na objavu je reagovala i Aja Ebu Džemi’a, podijelivši posljednje riječi koje su joj uputili njen muž i četvorica braće. Napisala je:
“Moj muž, Ebu Kenan, pola sata prije nego što je postao šehid, rekao je: „Aja… pazi na sebe i na djecu. Prepusti sve Allahu. Svakome dođe ono što mu je suđeno. Pokušaj da potisneš svoj strah… niko ne može uzeti tuđi život, ljubavi moja, i niko ne može odgoditi smrt. Hajde, prihvati to i nemoj stalno biti u strahu. Ne brini, djeca su s tobom, tvoja su snaga. Prelijepa si u toj klanjačici. Neka mi Allah nadoknadi kroz tvoje sjećanje na mene. (nasmijao se). Ostani jaka, ovaj svijet pripada snažnima.”
Aja dodaje, prenoseći riječi svog muža koji je ubijen 19. oktobra 2023: „Umiri moju braću i reci im da sam dobro, ali nemam mreže na telefonu. Reci Kenanu da nazove mog oca i djecu, nedostaje im i žele ga čuti.”
Na kraju je rekao: „Dovi za mene da mi Allah podari šehidsku smrt, jer sam umoran.”
Aja Ebu Džemi’a prenosi posljednje riječi koje su joj uputila trojica braće prije nego što su ubijeni:
Ebu Rami, koji je ubijen 11. februara 2024. godine. Kaže da su se posljednji put vidjeli tokom evakuacije bolnice Nasser, kada joj je rekao: „Pazi na sebe i na djecu… i nemoj stalno plakati. Budi jaka. Neka se Allah smiluje Ramadanu, bio je dobar, zato ga je Gospodar i izabrao. Moramo se preispitati, draga moja, zašto smo mi još uvijek ovdje. U Allahovoj si zaštiti, sestro… i ako ti nešto treba, samo mi reci.”
Ebu Fadi Ahmed, koji je postao šehid 21. aprila 2021, posljednji put ju je sreo kod roditelja i rekao: „Hajde da te povezem usput, da ne ideš sama s djecom i da te ne umore, sestro. Ako ti nešto treba, samo reci.”
O Ebu Jazenu, Hussamu Džemi’a, koji je ubijen 17. juna 2025, kaže: „U posljednjem susretu donio mi je brašno i hranu. Rekao je: ‘Ako ti nešto fali, reci mi. Kad ovo potrošiš, dođi po još, sestro. Nikad nisi zakazala prema meni, i ni ja neću prema tebi. I donesi mi onaj dodatak što mi prija.’”
A o Ebu Rijadu, koji je također ubijen 17. juna 2025, prisjeća se njegove posjete i riječi o njenom mužu Ramadanu: „Otišao je i našao svoj mir, sestro. Ne boj se, svi ćemo otići, samo budi strpljiva, redom.”
Aja završava dovom za svog muža i braću: „Neka im se Allah smiluje, oprosti im, bude zadovoljan njima i uvede ih u najuzvišeniji Džennet. Neka nas s njima sastavi u Džennetu. Gospodaru, podari mi strpljenje, snagu i smirenost, da budem onakva kakvu su me voljeli, moji najdraži.”
Želja za šehadetom
Enver el-Hatib podijelila je komentar na objavu, prenoseći posljednje riječi svoje sestre Mahasen el-Hatib prije nego što je postala šehida: „Želim da postanem šehid i da se odmorim, sestro, od ovog umora… iscrpljena sam, sestro.”
Enver priča da njena sestra nije spavala cijelu sedmicu zbog opsade, ludog bombardovanja i gladi. Svakodnevno se borila da pronađe hranu, skupljala je drva i radila ono što bi, kako kaže, uradio milion muškaraca. Ubijena je sljedećeg dana.
Prije nego što je pojeo četvrt hljeba
Aja Velid Šamma prenosi priču o svom osmogodišnjem sinu Jamanu, koji joj je, prije nego što je otišao na spavanje, donio četvrtinu hljeba, ono što mu je ostalo od dnevne porcije, u trenutku kada je glad harala sjeverom Gaze, na stoti dan rata. Dodaje da joj je, pola sata prije nego što je postao šehid, rekao s molbom: „Mama, sakrij ovo do sutra ujutro.”
Aya se prisjeća tog trenutka i kaže: „Moj sin, moje srce i duša, bojao se da se ne probudi sutra i ne nađe ništa za jesti, kao što se već mnogo puta desilo. Nije znao da je bio samo nekoliko minuta udaljen od Dženneta i njegovih blagodati, gdje nema ni gladi ni straha… Prošla je godina i po, a njegove riječi me i dalje bole.”
Spreman za šefa’at
Hanin Zijada priča o posljednjem razgovoru sa svojim sinom Kerimom, koji joj je rekao:„Mama, za koga šehidi mogu da se zauzmu (šef’aat)?”
Počela mu je objašnjavati o Džennetu i njegovim blagodatima, a on joj je odgovorio:„Mama, ako postanem šehid, želim da se zauzmem za tebe, za babu, za brata Samira i za cijelu djedovu kuću.”
Hanin nastavlja:„Tada mi se srce steglo. Rekla sam mu: ‘Neka ti Allah podari dug život’, i ušutjeli smo. Nakon što je malo zašutio, vratio se i rekao: ‘Mama, ako se sjetim nekog od svojih prijatelja, kako da zamolim Allaha da se zauzmem i za njega?’ Rekla sam mu: ‘Promijeni temu, dosta, Kerime.’ A on mi je rekao: ‘Mama, obećavam da ću šutjeti i neću više pitati.’”
Na kraju je Hanin rekla: „Nisam znala da će zauvijek napustiti moje srce.”
Jafa Muhammed napisala je posljednje riječi svog brata: “Nemoj prestati pisati o meni. Nemoj me zaboraviti. Ne želim biti broj. Udijeli sadaku za mene. Piši mi u poruci čak i ako ne odgovorim. Učini istigfar za moju dušu. Gladan sam. Hoću kafu. Moram ti nešto važno reći. Nedostaju mi moje knjige. Vraćamo se. Allahu, neka bude primirje. Umoran sam. Allahu, daj da postanem šehid. Nemoj tugovati za mnom. Mama te selami. Nemoj plakati za mnom, važi? Nemoj plakati. Piši uvijek.”
Jafa dodaje: “Mnogo toga… Njihove riječi razdiru mi glavu, stvaraju buku u mislima koja ne prestaje. Allah im se smilovao i bio zadovoljan njima.”
Od 7. oktobra 2023, izraelske snage vode genocidni rat u Pojasu Gaze, uključujući zračne napade, artiljerijsku vatru, pucnjavu na civile, potpuni kopneni i humanitarni blok, te zatvaranje graničnih prelaza.
Ova ofanziva je do sada rezultirala s oko 185.000 mrtvih i ranjenih Palestinaca, većinom žena i djece, više od 11.000 nestalih, stotinama hiljada raseljenih i glađu koja je odnijela živote većine stanovnika Gaze.
”IslamBosna.ba
