Djeca, posebno ona od deset godina, trebala bi svoje dane provoditi bezbrižno, posvećena igranju, crtanju i druženju s vršnjacima. Međutim, život u Gazi često donosi potpuno suprotno iskustvo, gdje su čak i najmlađi primorani suočiti se sa surovom realnošću. Jedna takva tragična priča je ona desetogodišnje djevojčice Rashe i njenog jedanaestogodišnjeg brata Ahmeda Al-Areera, koji su, unatoč opasnostima oko njih, naučili napamet cijeli Kuran. Preživjeli su izraelski zračni napad koji je uništio njihov dom, ali tri mjeseca kasnije, krajem septembra, izgubili su živote u novom bombardovanju istočnog dijela grada Gaze.
Spasioci koji su pretraživali ruševine pronašli su Rashinu oporuku, dokument koji razotkriva duboko bolnu istinu o životu djece u Gazi. Iako je još bila dijete, Rasha je osjećala potrebu da ostavi poruku za svoje bližnje u slučaju smrti. U toj oporuci navela je šta želi da se dogodi s njenim skromnim vlasništvom – od igračaka do školskog pribora, sve je bilo pažljivo raspoređeno za njene prijatelje i rodbinu.
Rashina oporuka sadržavala je dirljive upute:
- Njenoj porodici, Rasha poručuje da ne plaču za njom, jer bi je njihove suze samo još više povrijedile.
- Zatražila je da se njena odjeća podijeli ljudima kojima je potrebna.
- Njen školski pribor ostavila je prijateljicama Rahaf, Sari, Judy, Lani i Batool.
- Za njenu malu kolekciju perli, navela je da želi da pripadnu Ahmedu i Rahafu.
- Njen skromni mjesečni džeparac od 50 šekela trebala bi naslijediti dva prijatelja: Rahaf i Ahmed, po 25 šekela svaki.
- Svoje priče i bilježnice namijenila je Rahafu, dok je svoje igračke ostavila Batoolu.
Rasha je u oporuci ostavila i jednu posebnu želju, moleći članove porodice da ne viču na njenog brata Ahmeda. Ovaj nestašni i omiljeni dječak, pun energije, bio joj je najbliži u svakom smislu. Smatrala je da će Ahmed nastaviti živjeti i nakon nje, naslijediti njen džeparac i iskusiti sve ono što ona, možda, neće moći. Ipak, sudbina je htjela da oboje zauvijek napuste ovaj svijet, zajedno, kao što su zajedno proveli i svoje kratke živote – strahujući, trpeći glad i prolazeći kroz patnje koje su ih svakodnevno pratile.
⚡️A child in Gaza wrote her will and was killed by Israel.
Rasha, a 10-year-old girl, and her brother Ahmed Al-Areer, who was one year older, had both memorized the entire Quran. They miraculously survived an airstrike on their home three months ago, but tragically, they were… pic.twitter.com/Ro0m93G6fB
— Suppressed News. (@SuppressedNws) November 6, 2024
Ova tragedija, koja je samo djelić stravične stvarnosti u Gazi, skreće pažnju na razmjere stradanja koje djeca proživljavaju u ovom regionu. Nažalost, prema statistikama, Izrael je od 7. oktobra 2023. godine u Gazi ubio više od 16.700 djece, a najmanje 17.000 djece ostalo je bez roditelja. Ova brojka se odnosi samo na izgubljene živote, dok su hiljade drugih pretrpjele teške povrede, uključujući gubitak udova. Organizacija Save the Children izvijestila je u januaru 2024. godine da svakodnevno 10 djece biva trajno osakaćeno. Do proljeća, gotovo 88 posto svih škola u Gazi bilo je uništeno ili ozbiljno oštećeno, što dodatno oduzima nadu djeci koja su ostala živa, ali lišena obrazovanja i osnovne sigurnosti.
Za svijet koji bi u nekim paralelnim okolnostima prepoznao ovu situaciju kao nesumnjiv ratni zločin, Rasha i Ahmed ostaju samo dvije od desetaka hiljada nevinih žrtava – djeca koja su prekratko živjela i predugo patila prenosi saff.ba
