U posljednje vrijeme bosanskohercegovačka javnost svjedoči razvoju ozbiljnog slučaja koji se tiče potencijalne zloupotrebe javnih sredstava, a u središtu pažnje nalazi se Elmedin Konaković, trenutni ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i lider stranke Narod i pravda (NiP). Iako je riječ o predmetu koji je u fazi prikupljanja podataka i formalnog procesuiranja, sumnje i podaci koji su dospjeli u javnost otvaraju mnoga pitanja o funkcionisanju javne uprave, transparentnosti i političkoj odgovornosti u Bosni i Hercegovini.
Predmet koji se vodi protiv Konakovića prešao je iz nadležnosti Tužilaštva Kantona Sarajevo u ruke Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog i međunarodnog kriminala Federalnog tužilaštva, poznatijeg kao POSKOK. Ova institucija, specijalizovana za borbu protiv najtežih oblika kriminala, preuzela je slučaj zbog ozbiljnosti optužbi koje uključuju koruptivnu podjelu grantova u iznosu od približno 600.000 konvertibilnih maraka.
Prema navodima, do spornih transakcija došlo je u periodu kada je Konaković obavljao funkciju predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo, a cjelokupna situacija dodatno je zakomplikovana navodima da je njegovu političku stranku NiP moguće finansirao narko-kartel “Tito i Dino”, čiji je vođa Edin Gačanin. Ova sumnja je već predmet istrage na državnom nivou, a uključene su i institucije poput Tužilaštva BiH i SIPA-e.
Izvještaji iz 2019. godine, koji se tiču finansijskog poslovanja Kabineta predsjedavajućeg Skupštine, otkrili su niz nepravilnosti u načinu kako su sredstva bila planirana, dodjeljivana i trošena. Revizori su utvrdili da nije postojala pravna osnova za raspodjelu sredstava pojedincima i neprofitnim organizacijama, te da je cijeli proces bio obilježen netransparentnošću i institucionalnom nenadležnošću.
Evo konkretnih primjera kako su sredstva bila distribuirana:
-
60.000 KM je dodijeljeno Bošnjačkoj akademiji nauka i umjetnosti,
-
117.000 KM je raspoređeno na 14 različitih udruženja bez jasnih kriterija,
-
276.700 KM podijeljeno je u pojedinačnim iznosima, u rasponu od 365 KM do 70.000 KM, bez raspisivanja javnog poziva,
-
Dodatno, 63.000 KM otišlo je na tekuće transfere fizičkim osobama, a
-
100.000 KM je izdvojeno za stambeno zbrinjavanje imama Careve džamije, Sahrudina Išerića, koji je inače prijatelj visokorangiranog funkcionera NiP-a, Kemala Ademovića.
Ovakva struktura raspodjele sredstava izaziva ozbiljne sumnje u moguću zloupotrebu javnih fondova za političke i lične interese. Ključni problem leži u izostanku transparentnosti i nepostojanju standardizovanih procedura, što otvara prostor za favoriziranje pojedinaca i organizacija bliskih političkim strukturama.
Nadalje, posebno zabrinjava informacija da su istražne radnje proširene i na moguće veze između NiP-a i finansiranja iz kriminalnih izvora, konkretno iz fondova povezanih s narko-kartelom “Tito i Dino”. Ukoliko se dokaže da je novac iz kriminalnih aktivnosti korišten za finansiranje političke partije, to bi predstavljalo ne samo kršenje zakona, već i ozbiljno podrivanje demokratskih procesa i povjerenja građana u institucije.
Cjelokupan slučaj izaziva brojne reakcije i u javnosti i među političkim akterima, a mnogi ga vide kao test institucionalne spremnosti da se obračuna sa političkom korupcijom. U ovom trenutku, istraga se i dalje vodi, a predmet je u fazi popisa i pripreme za dalje procesuiranje u nadležnosti POSKOK-a.
Važno je napomenuti sljedeće činjenice:
-
Predmet je još u fazi prikupljanja dokumentacije i nije došlo do podizanja optužnice.
-
Institucije poput SIPA-e i Tužilaštva BiH uključene su u dodatne provjere, što ukazuje na međuinstitucionalnu saradnju u borbi protiv organizovanog kriminala.
-
Javnost očekuje brzu, nepristrasnu i transparentnu istragu, koja bi mogla imati dugoročan uticaj na političku scenu BiH.
U zaključku, iako se još uvijek ne zna hoće li Konaković i njegova stranka snositi pravne posljedice, ozbiljnost optužbi i uključene institucije pokazuju da se ne radi o marginalnoj aferi. Ovaj slučaj bi mogao poslužiti kao presedan u suzbijanju političke korupcije, ali i kao pokazatelj koliko su mehanizmi kontrole i nadzora ranjivi kada je riječ o moći i politici.
U narednim mjesecima očekuje se razvoj događaja i moguće konkretne pravne mjere. Javnost, mediji i građani s pravom traže odgovore – ne samo o Konakoviću, već i o sistemu koji omogućava da se javna sredstva koriste bez kontrole i odgovornosti.
