“Bio sam mladić, približavao se Bajram i ja sam sav radostan pošao da kupim novo odijelo od novca koji sam uštedio. Na tom putu srela me je jedna žena sa djetetom i zatražila mi da je pomognem. U tom momentu sam razmišljao – ako joj dam malo ja tad neću moći kupiti svoje bajramsko odijelo – tako sam odlučio da joj dam sve, svu svoju ušteđevinu. Žena se toliko obradovala da mi je dovu uputila rekavši: „Mladosti se svoje nanosio!“. I zaista tolike su godine prošle a ja još svoje mladosti nosim.”
Hafiz Halid Hadžimulić
Ova priča hafiza Halida Hadžimulića nosi duboku poruku o nesebičnosti, dobročinstvu i duhovnoj nagradi. On se prisjeća trenutka iz svoje mladosti kada je, s velikom radošću, krenuo da sebi kupi bajramsko odijelo od novca koji je dugo štedio. Međutim, sudbina mu je na put poslala iskušenje – susreo je ženu s djetetom koja ga je zamolila za pomoć.
U tom trenutku suočava se s unutrašnjom dilemom: ako pomogne njoj, neće moći ostvariti svoju želju. Unatoč tome, donosi plemenitu odluku – daje joj svoj cijeli iznos, stavljajući njene potrebe ispred svojih. Žena, ganuta njegovom dobrotom, ne nalazi način da mu uzvrati osim iskrenom dovom:
“Mladosti se svoje nanosio!”
Godine su prošle, a hafiz Halid, sada u poodmakloj dobi, s osmijehom i ponosom svjedoči da i dalje osjeća mladost u sebi. Njegova žrtva nije bila uzaludna – dobio je neprocjenjiv blagoslov koji ga prati kroz život.
Ova priča nas uči da prava sreća ne dolazi iz materijalnih stvari, već iz nesebičnog davanja i činjenja dobra. Kada nekome pomognemo iskreno, bez očekivanja nagrade, Allah nas obilno nagradi na način koji ne možemo ni zamisliti.
