Reakcija političara na najnoviji razvoj događaja u vezi sa pojavom Milorada Dodika pred pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine izazvala je brojne komentare i ogorčenja, posebno među opozicionim akterima u Republici Srpskoj. Jedan od najoštrijih glasova stigao je od Marinka Božovića, visokog funkcionera Srpske demokratske stranke (SDS), koji je putem društvenih mreža uputio poruku koja je snažno odjeknula u političkim krugovima, ali i među građanima.
U objavi na platformi X, Božović je izrazio svoje razočaranje i zabrinutost zbog, kako kaže, očigledne hipokrizije Milorada Dodika. Iako je lider SNSD-a nedavno ponavljao da Sud i Tužilaštvo BiH nisu legitimne institucije, njegov iznenadni odlazak na saslušanje u te iste organe, prema Božoviću, pokazuje jasnu spremnost da se izuzme iz sopstvene retorike kada su njegovi lični interesi u pitanju.
U svom komentaru, Božović koristi ironiju i duboku kritiku da bi ukazao na ono što vidi kao opasno licemjerje vlasti. Posebno naglašava kako se, kada je Dodikova „koža u pitanju“, sve prepreke odjednom čudesno uklanjaju, dok su ranije tvrdnje o borbi za principijelnost i zaštitu entitetske autonomije u potpunosti zanemarene.
Božovićeva poruka sadržavala je i niz upozorenja u vidu liste koja jasno izražava njegovu zabrinutost:
-
Migrantska pitanja korištena kao politički alat za stvaranje vanrednog stanja;
-
Formiranje rezervnog sastava policije koje je više puta iskorišteno za jačanje narativa o bezbjednosnoj prijetnji;
-
Gubitak apelacija, aludirajući na institucionalnu nemoć RS-a pred pravosudnim organima BiH;
-
Pitanje državnog budžeta, koji se, prema njegovim riječima, koristi za finansiranje političkog kompromisa;
-
Ugroženost prirodnih resursa, koje vlast, tvrdi Božović, stavlja na raspolaganje kako bi sačuvala političku dominaciju.
Kroz sve ovo, Božović poziva građane, a posebno “braću Srbe”, da se osvijeste i shvate dubinu manipulacije kojoj su izloženi. Njegova poruka ima jasan apel: “Nadam se da neće biti kasno da se probudite” – što implicira da vjeruje kako se narod nalazi u stanju pasivne obmane, ne shvatajući da vlast iznevjerava osnovne principe koje je deklarativno branila.
Ono što ovu izjavu čini posebno značajnom jeste kontekst u kojem se pojavila – neposredno nakon odluke da se Dodiku ukine pritvor, uz objašnjenje da su prestali razlozi za njegovo dalje zadržavanje. Ova odluka već izaziva burne reakcije širom zemlje, a Božovićeva izjava dodatno pojačava tenzije.
Takođe, kritički ton njegove objave se može protumačiti i kao pokušaj da se mobilizuje opozicija, podsjeća na institucionalno poniženje i gubitak političkog integriteta Narodne skupštine Republike Srpske, čije su odluke, kako tvrdi, ponovo pogažene od strane onih koji su ih prvobitno inicirali.
Njegove riječi “Dobro je!” na kraju poruke, iako napisane sarkastično, dodatno oslikavaju razočaranje i osjećaj nemoći, ali i ironiju prema onima koji će ovaj čin Dodika pokušati predstaviti kao trijumf nad sistemom.
Zaključno, poruka Marinka Božovića nije samo politička kritika – ona nosi dublje značenje, ukazuje na krizu povjerenja u vlast, u institucije i na nedostatak stvarne odgovornosti. Njegove riječi djeluju kao poziv za preispitivanje uloge političkih lidera, kao i potrebu za novim pristupom u borbi za transparentnost, pravdu i očuvanje entitetskih interesa, ali bez manipulacije i dvostrukih standarda.
U svjetlu Božovićeve poruke, postaje jasno da se u Republici Srpskoj sve više osjeća nepovjerenje u političko rukovodstvo, ali i duboko razočaranje među građanima koji su godinama slušali poruke o borbi protiv „nametnutih institucija“ i zaštiti entitetskih prava. Njegova izjava otvara važna pitanja o političkoj dosljednosti, ali i o tome kako se koristi javni narativ za lične ciljeve. Kada se politička borba svede na lične kalkulacije i nagodbe iza zatvorenih vrata, gubi se povjerenje koje je ionako poljuljano u poslijeratnom, složenom sistemu upravljanja kakav postoji u Bosni i Hercegovini. Kada se borba protiv sistema završava tišinom pred sudijom, a prethodna galama zamjenjuje poslušnošću, onda, kako Božović naglašava, više ništa nije sveto – ni institucije, ni narod, ni deklarisani ciljevi. U takvom okruženju, politički aktivizam postaje teret, a borba za pravdu iscrpljuje pojedince dok, s druge strane, moć ostaje u rukama onih koji vješto balansiraju između konfrontacije i kompromisa, isključivo kad to njima odgovara. Božovićeva poruka, koliko god bila emotivna i oštra, predstavlja vapaj za buđenjem kolektivne svijesti naroda, kako bi istina, transparentnost i principijelnost postali temelji političkog djelovanja, a ne puka sredstava manipulacije.
