U naselju Kragljivoda, koje se nalazi u blizini Srebrenice, došlo je do ponovnog oskrnavljenja šehidskog mezarja, što je izazvalo veliku uznemirenost među lokalnim stanovnicima. Tri krsta su postavljena na isto mjesto na kojem su prethodno uklonjena, i to nakon što je javnost reagirala na ovaj čin. Prema riječima jednog od mještana, trenutno je u tijeku betoniranje područja na kojem su postavljeni krstovi. Ovaj incident je već podigao mnogo prašine, a brojni mještani Kragljivode i Srebrenice smatraju da ovakav čin ima namjeru izazivanja vjerske i nacionalne netrpeljivosti.
Podsjetimo, ranije je iz manastira Karno Srebrenica objavljeno da su postavili krstove na šehidskom mezarju, tvrdeći da se radi o spomen-obilježjima srpskim mučenicima koji su stradali u Prvom svjetskom ratu. Prema njihovim tvrdnjama, islamski fanatici su navodno uklonili ova obilježja i na njihovim kostima podigli mezarje. Takve izjave izazvale su dodatnu napetost u ovom već osjetljivom području.
Ovaj incident je izazvao bijes među Bošnjačkim odbornicima u Skupštini općine Srebrenica, koji su zajedno s mještanima Kragljivode podnijeli krivičnu prijavu protiv igumana Luke Babića, vođe manastira Karno Srebrenica. Prijava je predata Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. U prijavi se navodi da je iguman, zajedno s nepoznatim osobama, 19. januara ove godine neovlašteno ušao u šehidsko mezarje u Kragljivodi i postavio krstove uz već postojeće nišane. Ovaj postupak je, prema riječima podnositelja prijave, bio namijenjen izazivanju vjerske i nacionalne netrpeljivosti, što je dodatno uznemirilo lokalno stanovništvo.
Važno je napomenuti da u Kragljivodi ne živi nijedna osoba pravoslavne vjeroispovijesti, dok se u neposrednoj blizini ovog mjesta, s druge strane, nalazi šehidsko spomen-obilježje, posvećeno svim poginulim Bošnjacima iz tog sela. Ovaj nesvakidašnji incident, u kojem se prepliću vjerska i nacionalna osjetljivost, samo je još jedan u nizu kontroverznih događaja koji dodatno kompliciraju međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini, a posebno u regiji Srebrenice.
U društvenom kontekstu, ovakvi postupci se doživljavaju kao direktan napad na identitet i kulturu naroda čiji su članovi stradali u ratovima, a posebno na sjećanje na žrtve Srebrenice. Tajna postavljanja krstova bez prethodne saglasnosti lokalnih vlasti, u kontekstu povijesnih i političkih napetosti u ovom području, samo je povećala napetost i nesigurnost među mještanima. Reakcija na ovu akciju pokazuje koliko su političke i vjerske podjele u Bosni i Hercegovini i dalje duboko ukorijenjene, te koliko je važno voditi računa o osjetljivosti vjerskih i kulturnih simbola, posebno u područjima koja su već pogođena ratnim stradanjima i traumama.
Zaključno, Kragljivoda i Srebrenica, zbog svoje povijesti, ostaju ključni simboli za različite etničke grupe u Bosni i Hercegovini, a ovakvi incidenti dodatno kompliciraju i ovako već napete međunacionalne odnose. Da bi se spriječilo daljnje eskaliranje nesuglasica, potrebno je usmjeriti pažnju na poštovanje prava, uzajamno toleriranje i dijalog među svim zajednicama.
Nakon postavljanja krstova, situacija u Kragljivodi je postala izuzetno napeta, a reakcije na ovaj događaj bile su podijeljene. Mještani Srebrenice i Kragljivode, većinom bošnjačke nacionalnosti, izrazili su svoju zabrinutost zbog ovog postupka, smatrajući ga provokativnim i nepoštivanjm njihovih vjerskih i kulturnih vrijednosti. S obzirom na povijesnu dimenziju Srebrenice i činjenicu da je ovo područje pretrpjelo strašne gubitke u posljednjem ratu, bilo je za očekivati da će svaka slična akcija izazvati oštre reakcije. Bošnjačke političke stranke, zajedno sa mještanima, pozivale su na brzo i efikasno sankcioniranje odgovornih, naglašavajući važnost očuvanja mira i suživota među različitim narodima u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.
S druge strane, Srpske vlasti i određeni krugovi unutar pravoslavne zajednice smatraju da su krstovi postavljeni u skladu s vjerskim pravima, opravdavajući ovaj čin tvrdnjama o istorijskoj pravdi i sjećanju na srpske žrtve. Ovakav stav izazvao je dodatnu podjelu, jer je s jedne strane vidljiva želja za očuvanjem tradicije, dok s druge strane, postoji duboko ukorijenjena nelagodnost zbog ranijih iskustava. U ovom kontekstu, postavljanje krstova može se tumačiti kao pokušaj afirmiranja srpskog identiteta, dok je istovremeno i potencijalna prijetnja za interetnički suživot, koji je i dalje vrlo fragilan. S obzirom na sve ove okolnosti, ključna pitanja koja se nameću su kako osigurati međusobno poštovanje i izgradnju povjerenja među narodima koji su dugo živjeli u konfliktnim okolnostima, ali i kako se suočiti s prošlošću na način koji doprinosi stabilnosti i trajanom miru.
