U noći između 26. i 27. oktobra 2024. godine, stanovnici mnogih zemalja u Europi ponovno će se prilagoditi promjeni vremena, kada će se kazaljke na satu pomaknuti jedan sat unazad, čime će se vratiti standardno srednjoeuropsko vrijeme (CET). Ova praksa, poznata kao završetak ljetnog računanja vremena, predstavlja prijelaz na “zimsko” računanje vremena, iako se često pogrešno koristi termin “zimsko vrijeme”.
Pomicanje kazaljki već dugo izaziva rasprave u Europi, a mnogi smatraju da je ova praksa trebala već biti ukinuta. U martu 2019., Evropski parlament izglasao je ukidanje sezonskog pomicanja sata, nakon što je čak 84% sudionika u anketi podržalo tu ideju. Međutim, iako je ovo izgledalo kao veliki korak ka promjeni, u stvarnosti, anketu je popunilo samo 4,6 miliona ljudi, što je otprilike 1% cjelokupne populacije u Europi. Još zanimljivije je da su dve trećine ispitanika bili iz Njemačke, što je rezultiralo kritikama o reprezentativnosti istraživanja.
Nakon što je Parlament usvojio ovu odluku, bilo je predviđeno da svaka zemlja članica Evropske unije donese odluku o tome hoće li trajno zadržati ljetno računanje vremena (CEST) ili će se vratiti na standardno srednjoeuropsko vrijeme (CET). Međutim, kako su stručnjaci i političari razmatrali moguće posljedice ove odluke, pojavila se zabrinutost da bi ovakva promjena mogla dovesti do stvaranja različitih vremenskih zona širom Europe, čineći vremenski sistem u Europi konfuznim i neusklađenim.
Primjena posljednje promjene na ljetno računanje vremena trebala je biti izvršena u martu 2021. godine, ali od tada se ovo pitanje nije ponovo razmatralo u institucijama u Bruxellesu. Nedostatak interesa među državama članicama EU otežao je dalje rasprave o ukidanju pomicanja sata, pa se ova praksa nastavila do danas.
Srednjoeuropsko vrijeme (CET), koje se vraća na snagu posljednjeg vikenda u oktobru, zapravo je standardno vrijeme u ovom dijelu svijeta, a ne “zimsko vrijeme”, kako se često naziva u svakodnevnom govoru. Ljetno računanje vremena podrazumijeva pomicanje kazaljki unaprijed kako bi ljudi tokom ljetnih mjeseci ustajali sat vremena ranije i iskoristili više dnevne svjetlosti. Ova praksa uvedena je u Europi 6. aprila 1980. godine kao mjera za bolje iskorištavanje dnevnog svjetla i uštede energije, što je bila reakcija na globalnu naftnu krizu iz 1973. godine.
Iako je prvobitno zamišljeno da će ljetno računanje vremena donijeti značajne uštede energije, dugoročna analiza pokazuje da efekti nisu bili onakvi kakvi su se očekivali. Tokom ljetnih mjeseci, doduše, smanjena je potreba za večernjom rasvjetom, ali je s druge strane došlo do povećanja potrošnje energije u ranim jutarnjim satima, posebno u proljeće i jesen, kada su temperature niže i potrebno je više energije za grijanje domova. Ispostavilo se da, umjesto očekivanih ušteda, danas trošimo više energije nego prije uvođenja ljetnog računanja vremena.
Osim što je motivisano ekonomskim razlozima, Njemačka je uvela ljetno računanje vremena i kako bi se uskladila sa susjednim zemljama. Naime, Francuska i Italija su već godinama ranije, 1966. i 1967., počele primjenjivati ovu praksu, dok je Njemačka, zajedno sa Danskom, bila posljednja zemlja tadašnje Evropske zajednice koja je usvojila ovu mjeru. Konačna standardizacija ljetnog računanja vremena na nivou Evropske unije postignuta je 1996. godine, kada je odlučeno da će sve zemlje članice pomjerati kazaljke unaprijed posljednjeg vikenda u martu, a vraćati ih unazad posljednjeg vikenda u oktobru.
Ova harmonizacija vremena u Europi donijela je određene koristi u smislu usklađenosti vremena između susjednih zemalja, ali mnogi se danas pitaju je li ta praksa još uvijek opravdana. Kritičari ukazuju na to da pomicanje kazaljki izaziva poremećaje u bioritmu ljudi, što može dovesti do problema sa zdravljem, uključujući povećan rizik od srčanih udara i drugih zdravstvenih komplikacija u danima nakon promjene vremena.
U zaključku, iako se mnogi ljudi u Europi svake godine prilagođavaju pomicanju kazaljki, sve više se postavlja pitanje opravdanosti ove prakse. Iako je prvobitno uvedeno kao mjera za uštedu energije, moderna istraživanja sugeriraju da ljetno računanje vremena više ne donosi značajne koristi. Štoviše, negativni učinci na zdravlje i svakodnevni život sve su izraženiji, što je navelo Evropski parlament da pokrene inicijativu za ukidanje ove prakse. Međutim, zbog nedostatka zajedničkog interesa među državama članicama, pomicanje kazaljki nastavlja biti dio naše svakodnevice. Ostaje da se vidi hoće li se u narednim godinama ovo pitanje ponovno razmatrati i hoće li doći do konačnog ukidanja sezonskog pomicanja vremena u Europi.
