U protekloj godini, ekstremno visoka primanja pojedinih radnika u Bosni i Hercegovini izazvala su veliko interesovanje javnosti, budući da su se iznosi pojedinih plata kretali u nevjerovatnim ciframa. Prema podacima poreznih uprava oba entiteta, najplaćeniji zaposleni su zaradili stotine hiljada maraka za samo jedan mjesec rada, što je daleko iznad prosjeka koji većina radne snage u zemlji prima.
U fokusu javnosti našla su se top 20 radnika s najvišim neto primanjima, koji su zajedno tokom jedne kalendarske godine ostvarili prihode u visini od gotovo 3,9 miliona konvertibilnih maraka. Kada se uzme u obzir da je riječ o samo dvadeset pojedinaca, jasno je da ovakva disproporcija u primanjima otvara niz pitanja o ekonomskoj i socijalnoj pravednosti u BiH.
Najizdašnija plata zabilježena je u Federaciji Bosne i Hercegovine, gdje je jedan radnik u sektoru proizvodnje uspio ostvariti prihod koji premašuje 865.000 KM za jedan jedini mjesec. Ova cifra ne samo da je šokantna u kontekstu domaćih plata, već nadmašuje i mnoge plate visokopozicioniranih rukovodilaca u razvijenim zapadnim državama.
U Republici Srpskoj, s druge strane, najviša zabilježena mjesečna plata iznosila je 246.506 KM, a isplaćena je u Istočnom Novom Sarajevu, unutar sektora nespecijalizovane trgovine na veliko. Ovaj iznos i dalje predstavlja impresivnu sumu, iako je značajno niži od vodeće plate u Federaciji.
U nastavku su prikazani najistaknutiji slučajevi visokih plata u RS:
-
246.506 KM – Istočno Novo Sarajevo (nespecijalizovana veleprodaja)
-
197.026 KM – Kotor Varoš (proizvodnja obuće)
-
117.000+ KM – Banja Luka (poslovanje i finansijsko posredovanje)
-
113.748 KM – Banja Luka (novčano posredovanje)
-
109.516 KM – Banja Luka (novčano posredovanje)
-
100.415 KM – Banja Luka (trgovina mašinama za građevinarstvo i rudarstvo)
-
79.259 KM – Banja Luka (posredovanje)
-
78.619 KM – Banja Luka (posredovanje)
-
72.572 KM – Doboj (novčano posredovanje)
-
69.000 KM – Banja Luka (proizvodnja farmaceutskih proizvoda)
Uočljivo je da su gradovi poput Banje Luke dominirali na ovoj listi, naročito u oblastima povezanim sa finansijama, trgovinom i proizvodnjom. Takođe, zanimljivo je da se veliki broj plata odnosi upravo na sektor novčanog posredovanja, što ukazuje na mogući trend rasta primanja unutar tog segmenta tržišta.
Podaci pokazuju da je desetoro radnika s najvećim platama u RS tokom samo jednog mjeseca prihodovalo ukupno preko 1,18 miliona KM, dok su u Federaciji BiH najplaćenijih deset zaradili čak više od 2,72 miliona KM. Ove informacije dodatno produbljuju jaz između visokoplaćenih pojedinaca i prosječnog radnika, čija mjesečna plata često ne premašuje 1.200 KM.
Ovakve razlike u primanjima otvaraju važna pitanja o sistemu raspodjele bogatstva, poreskoj politici i transparentnosti poslovanja u Bosni i Hercegovini. Naime, postavlja se pitanje da li su ovakve isplate rezultat izuzetno uspješnih menadžerskih pozicija, vlasničkih udjela u firmama, isplata bonusa ili čak oporezivih dobitaka. Nije neuobičajeno da određene kompanije isplaćuju visoke bonuse, no javnost rijetko ima uvid u konkretne okolnosti koje stoje iza ovakvih plata.
Takođe, mnoge od ovih plata izazivaju sumnje u pogledu regularnosti i mogućih pokušaja izbjegavanja plaćanja poreza. Iako ne postoje javno objavljeni podaci koji bi sugerisali nezakonitost, nedostatak detaljnih informacija i konteksta doprinosi nepoverenju javnosti.
Ekonomski stručnjaci ističu da su ovakve razlike u platama uobičajene u tržišnim ekonomijama, posebno kada je riječ o privatnim firmama koje posluju na međunarodnom nivou. Međutim, i dalje ostaje važno pitanje – koliko je takva praksa održiva i pravedna u zemlji koja se i dalje suočava sa visokom stopom nezaposlenosti, odlaskom mladih i niskim prosječnim platama?
U zaključku, dok najplaćeniji radnici u BiH ostvaruju mjesečne prihode koji su za prosječnog građanina gotovo nezamislivi, ostatak populacije živi u realnosti gdje se svaki fening računa. Ovakva disbalansirana slika prihoda dodatno produbljuje društvene podjele i zahtijeva ozbiljnu analizu i reviziju politika koje se tiču transparentnosti primanja, oporezivanja visokih zarada i ravnomjernije raspodjele bogatstva u društvu prenosi hayat
