PLAKAO JE MOLEĆI ZA SIN, A ONDA JE PLAKAO MOLEĆI PROTIV NJEGA
Šejh Abdulrezzak el-Bedr, Allah ga sačuvao, ispričao je izuzetno korisnu i poučnu priču.
U njoj nas podsjeća na važnost dove za našu djecu, da tražimo od Allaha čestito potomstvo, a ne samo potomstvo.
“Dozvolite mi ovom prilikom da vam ispričam jednu vrlo čudnu priču koja nosi veliku pouku za svakog muslimana, posebno kada je riječ o dovi protiv djeteta i dovi za dijete.
Ova priča vezana je za jednog čovjeka iz jedne države koji je došao na umru. Kod Kabe je činio ono što je propisano i pohvalno, došao je do Multazema (mjesto između Crnog kamena i vrata Kabe) i dovio.
Jedan od vojnika koji je bio zadužen da stoji kod Crnog kamena, Allah mu podario dobro i nagradio ga za njegovo djelo, ispričao je:
Kaže: ‘Bio sam tek počeo raditi na tom mjestu i čuo sam intenzivan plač koji me privukao. Počeo sam osluškivati šta ovaj čovjek govori u svojoj dovi.’
Taj čovjek je ponavljao:
“Gospodaru moj, ljudi imaju djecu…”
“Gospodaru moj, ljudi imaju djecu, a ja nemam dijete, podari mi dijete…”
Ponavljao je to i plakao iskreno i jako.
Vojnik kaže: ‘Bio sam tek na početku svog posla i upamtio sam taj glas.’
Nakon 18 ili 20 godina, bio sam još uvijek na istom mjestu i čujem isti glas kod Multazema. Sjetim se tog čovjeka, pogledam, i to je bio isti čovjek!
I opet plače, ali ovaj put govori:
“Gospodaru moj, uništi ovog mog sina!”
I moli Allaha, plačući, da mu uništi sina.
Kaže: ‘Sišao sam sa svoga mjesta, zamolio kolegu da me zamijeni, prišao tom čovjeku i izveo ga izvan Multazema.’
Kaže: Bio je iskren i priseban, pa sam mu rekao:
‘Zar nisi ti onaj čovjek koji je prije 18 godina stajao ovdje i molio Allaha da ti podari sina?’
Reče: ‘Jesam.’
Rekao sam mu:
‘U tom trenutku si počinio nepravdu prema svom djetetu, dva puta.
Prvi put kada si dovio, govorio si samo: ‘Podari mi dijete.’
Nisi rekao: ‘Podari mi dobro dijete.’
Nisi rekao: ‘Gospodaru moj, daruj mi potomstvo čestito.’
Nisi rekao: ‘Podari mi dijete koje je čestito, poslušno.’
A sada si došao na isto mjesto i moliš protiv njega!
Nisi mu bio dobar ni kad si ga tražio, ni sada kad ga imaš.
Vrati se nazad, i dovi Allahu da ga uputi, plači istom snagom i dovi da mu Allah otvori srce.
Kaže: ‘Uzeo sam ga, uveo opet u Multazem, i on je počeo plakati i doviti za uputu svog sina.’
Kaže: ‘Nakon godinu dana, došao je ponovo, ovaj put sa svojim sinom.
Rekao mu je: ‘Ispričaj mu svoju priču.’
Sin je rekao, i zakleo se Allahom:
‘U onom trenutku kada je moj otac stajao na Multazemu i molio za moju uputu, ja sam u isto to vrijeme ustao, uzeo abdest i počeo klanjati, i počeo se vraćati na Pravi put.’
Zaklinjao se da je to bilo tačno u tom satu.
Ranije je bio ovisnik o drogama, teško je povrijedio roditelje, činio veliko zlo.
Pouka je:
Neka roditelj ne žuri i ne prenagli kada se naljuti na svoje dijete. Neka ga ne proklinje niti moli protiv njega, pa čak i ako ga dijete razljuti svojim postupcima.
Posebno da se ne koristi prilikama kada je dova uslišana, da tada proklinje dijete. To je greška!
Roditelj treba da bude milostiv prema svome djetetu.”
Autor: Sanel Ramić
