Poznati islamski autoritet Elvedin Pezić, koji na društvenim mrežama ima veliki broj pratitelja, podijelio je svoje mišljenje o pitanju koje izaziva pažnju muslimanske zajednice: Da li je muslimanima dozvoljeno prisustvovati na božićnim ručkovima? Njegov stav izazvao je mnogobrojne reakcije, uključujući pohvale i kritike, a rasprava se intenzivirala na društvenim mrežama.
Pezić je jasno istakao da muslimanima nije dozvoljeno prisustvovati božićnom ručku, jer je taj događaj povezan s obilježavanjem vjerskog praznika koji nije u skladu s islamskim učenjima. Naglasio je da muslimani ne bi trebali učestvovati u aktivnostima koje se vezuju za druge religijske tradicije, jer to može predstavljati odobravanje ili poistovjećivanje s njima. Po njegovim riječima, praksa pojedinih muslimana koji ipak prisustvuju takvim događajima ne može se smatrati dokazom da je taj čin dozvoljen.
Pezić je u svom odgovoru istakao da je “žalosno što neki muslimani opravdavaju ovakva djela pod raznim izgovorima”. Ovaj stav ukazuje na njegovu zabrinutost zbog, kako je naveo, sve češće sklonosti određenih muslimana da prilagode svoje ponašanje društvenim normama koje nisu u skladu s islamskim vrijednostima.
Razlozi koje je Pezić naveo za zabranu prisustvovanja božićnim ručkovima uključuju sljedeće:
- Povezanost s nemuslimanskim vjerskim praksama – Božićni ručak, prema njegovim riječima, nije samo društveni događaj već ima religijsku simboliku koja se ne slaže s islamskim uvjerenjima.
- Opasnost od kompromisa vjerskog identiteta – Sudjelovanje u ovakvim aktivnostima može dovesti do razvodnjavanja islamskog identiteta, naročito kod mlađih generacija.
- Negativan primjer za zajednicu – Kada muslimani prisustvuju vjerskim događajima drugih tradicija, to može stvoriti konfuziju unutar zajednice i poslati pogrešnu poruku o islamskim vrijednostima.
Pezićev stav reflektira tradicionalno tumačenje islama, koje poziva muslimane da se pridržavaju vlastitih vjerskih normi i običaja, izbjegavajući sudjelovanje u praksama drugih religija. On je podsjetio muslimane na važnost očuvanja svog identiteta i poštivanja vlastitih vjerovanja, čak i u situacijama kada je društveni pritisak snažan.
Reakcije na njegovu izjavu bile su raznolike. Dok su jedni podržali njegov stav, tvrdeći da je važno čuvati vjerski identitet u multikulturalnim društvima, drugi su smatrali da je takav pristup pretjerano strog i da ne doprinosi međureligijskom razumijevanju. Kritičari su istakli da prisustvo na božićnom ručku ne mora nužno značiti odobravanje vjerskog aspekta događaja, već može biti izraz prijateljstva i zajedništva.
U zaključku, Pezić je pozvao muslimane da pažljivo razmisle o svojim postupcima i njihovim posljedicama. Istakao je da je razumijevanje vlastitih vjerskih pravila ključno za očuvanje islamskog identiteta u društvima gdje su muslimani manjina. Njegova poruka naglašava potrebu za balansiranjem između poštivanja vlastite vjere i održavanja dobrih odnosa s pripadnicima drugih religija, ali bez kompromitiranja vlastitih uvjerenja.
Ova izjava još jednom otvara širu debatu o tome kako muslimani treba da navigiraju složene odnose u multikulturalnim zajednicama. Pitanje međusobnog poštovanja i granica između integracije i asimilacije ostaje relevantno, a Pezićev stav samo je jedan od glasova u ovoj važnoj raspravi.
Pezić je u svom obraćanju također naglasio važnost edukacije o vjeri, naročito u vremenu kada se granice između vjerskih običaja i društvenih normi često zamagljuju. Smatra da muslimani trebaju biti svjesni svojih propisa i razumjeti duboki smisao vjerskih zabrana i preporuka. Upozorio je na opasnost površnog pristupa vjeri, gdje se pravila shvataju selektivno ili zanemaruju u ime društvene prihvatljivosti. Prema njegovim riječima, jačanje vjerskog znanja ključ je za očuvanje islamskog identiteta, naročito u sredinama koje njeguju različite kulturne i religijske tradicije.
Na kraju, njegova izjava poslužila je kao poziv muslimanima da razmisle o svom doprinosu međureligijskom dijalogu, ali na način koji ne ugrožava njihova vjerovanja. Iako je njegov stav o prisustvovanju božićnom ručku jasan i strogo definiran, on ne isključuje važnost izgradnje odnosa s pripadnicima drugih religija na osnovu poštovanja i razumijevanja. Pezićev apel je prije svega usmjeren na očuvanje vjerskog integriteta, uz poruku da istinsko poštovanje ne mora značiti sudjelovanje u tuđim vjerskim običajima, već može biti izraženo kroz iskren dijalog i humanost.
