Palestinci iz Pojasa Gaze, koji su već godinama izloženi nasilju i razaranju, sada se suočavaju s dodatnim izazovima koje donosi zima. Oni koji su ostali bez svojih domova zbog izraelskih napada sada žive u improviziranim šatorima, boreći se protiv kiše, poplava i izuzetno hladnih vremenskih uvjeta. Ovaj težak scenarij dodatno pogoršava već postojeću humanitarnu krizu u ovom gusto naseljenom području. Prema izvještajima, situacija u Gazi je sada na ivici katastrofe, a međunarodna zajednica još uvijek ne pruža adekvatan odgovor.
Stanovnici Gaze, njih oko 2,3 miliona, pogođeni su izraelskim napadima koji su intenzivirani od 7. oktobra 2023. godine. Rezultat ovih napada nije samo ogromna fizička destrukcija, već i masovno raseljavanje ljudi. Prema podacima Ujedinjenih nacija, čak 90% stanovništva Gaze prisiljeno je napustiti svoje domove. Većina njih sada živi u uslovima koji se teško mogu nazvati dostojanstvenim, u šatorima od tkanine i najlona koji nisu sposobni da izdrže zimske kiše i olujne vjetrove.
Život u ovim improviziranim šatorima donosi svakodnevne borbe. Ljudi se suočavaju s brojnim izazovima, uključujući:
- Nedostatak osnovnih potrepština poput hrane, vode i odjeće.
- Odsustvo sigurnog smještaja, gdje šatori često prokišnjavaju i poplavljuju.
- Ekstremnu hladnoću tokom zimskih noći, što predstavlja poseban rizik za djecu, starije i bolesne.
Iyad Abu Awde, jedan od mnogih raseljenih Palestinaca, govori o teškim trenucima koje je doživio sa svojom porodicom. Smješten u šatoru na stadionu Yermuk u centru Gaze, Abu Awde je ispričao kako je nedavna kiša izazvala ozbiljne poplave koje su pogodile njegov šator. “Pronašao sam svog devetogodišnjeg sina Ibrahima, koji ima posebne potrebe, kako leži u vodi koja je ušla u naš šator. To su bili trenuci koje neću nikada zaboraviti,” rekao je. Ovaj događaj odražava svakodnevnu borbu mnogih Palestinaca koji pokušavaju preživjeti u gotovo nemogućim uvjetima.
Sličnu priču dijeli i Yahya Gabun, koji je, zajedno sa svojom suprugom Iman i troje djece, raseljen iz Beit Lahie. Oni sada žive u improviziranom šatoru u izbjegličkom kampu Shati. Iman Gabun ističe kako se trude na sve moguće načine zaštititi od hladnoće, ali bezuspješno. “Naša kuća je nekada bila mjesto gdje smo živjeli dostojanstveno. Imali smo dovoljno deka da se zaštitimo od zime, ali sada to nije moguće u ovim uvjetima,” kazala je. Njihova svakodnevna borba posebno je teška zbog prisustva jednogodišnjeg sina Qaisa, koji je rođen tokom izraelskih napada. Iman je izrazila duboku zabrinutost za njegovo zdravlje i sigurnost, strahujući da bi mogao umrijeti od hladnoće ili poplava.
Uslovi u kojima žive ovi ljudi daleko su od humanih. Šatori u kojima borave često prokišnjavaju tokom kišnih dana, a dodatni problem predstavlja nedostatak grijanja i adekvatnih sredstava za održavanje topline. “Pokušavamo zaštititi naš šator od kiše, ali voda uvijek pronađe način da uđe. Noću jedva spavamo jer stalno bdijemo kako bismo zaštitili djecu,” kazala je Iman. Ona i mnogi drugi apeliraju na međunarodne organizacije da hitno reagiraju i pruže adekvatnu pomoć kako bi se spriječila daljnja humanitarna katastrofa.
U posljednje vrijeme stanovnici Gaze, a posebno djeca, teško pronalaze i adekvatnu obuću i odjeću.
Ipak, donekle su rješenje pronašli u odlasku do lokalnih obućara koji im sa skromnim mogućnostima uspiju bar malo popraviti dotrajale papuče ili cipele. ( Hassan Jedi – Anadolu Agency )
Raseljeni Palestinci su u potpunosti ovisni o pomoći humanitarnih organizacija, ali trenutni napori nisu ni približno dovoljni. Pored osnovnih potrepština, nedostatak sigurnog smještaja i grijanja dodatno ugrožava njihove živote. Abu Awde i Gabunova porodica smatraju da je potrebna hitna intervencija kako bi se osigurali osnovni uvjeti za dostojanstven život.
Dok se situacija u Gazi iz dana u dan pogoršava, svijet se suočava s pitanjem moralne odgovornosti prema ljudima koji su prisiljeni živjeti u ovakvim uvjetima. Raseljeni Palestinci već godinama trpe posljedice sukoba, a sada se bore i s prirodnim nepogodama koje dodatno ugrožavaju njihove živote. Bez hitne i adekvatne reakcije međunarodne zajednice, ova humanitarna kriza mogla bi eskalirati do nesagledivih razmjera.
U konačnici, priča o Palestincima iz Pojasa Gaze nije samo priča o sukobima, već i o ljudskoj izdržljivosti i borbi za opstanak. Dok oni nastavljaju živjeti u uslovima koji prkose svakoj definiciji dostojanstva, apeliraju na svijet da ne zatvara oči pred njihovim patnjama. “Svaki trenutak koji proživljavamo ovdje je težak. Nadamo se da će svijet konačno reagirati i pomoći nam da živimo kao ljudi,” zaključio je Abu Awde, pozivajući sve da pruže ruku pomoći onima kojima je ona najpotrebnija prenosi tuzlanski.ba
