U posljednjim danima juna 2025. godine, javnost u Republici Srpskoj suočena je s izuzetno neobičnom i složenom situacijom koja je izazvala široku pažnju i reakcije. Naime, prema dostupnim informacijama, Goran Bubić, advokat poznat po tome što zastupa Milorada Dodika, trenutno se nalazi u središtu pravne kontroverze jer kao pravni zastupnik stranih investitora pokreće postupak protiv institucija Republike Srpske, uključujući opštinu Rudo.
Ovaj slučaj postaje posebno intrigantan jer se navodi da Bubić, uprkos dugogodišnjoj bliskoj povezanosti s aktuelnim političkim vrhom RS, sada djeluje protiv iste te entitetske vlasti. Njegova advokatska kancelarija priprema pokretanje predarbitražnog postupka, što predstavlja pripremnu fazu za međunarodnu arbitražu, obično korišćenu kada domaći sudski mehanizmi ne pružaju željene rezultate.
U ovom konkretnom slučaju, klijenti koje Bubić zastupa su članovi tzv. Poliester grupe iz Priboja, firme čiji su vlasnici dva državljana Slovenije i tri državljana Srbije, pri čemu su sva trojica iz Srbije pripadnici bošnjačke nacionalnosti. Oni tvrde da su oštećeni poslovnim potezima lokalne vlasti u Rudom, te su odlučili da potraže pravdu izvan redovnog pravnog sistema RS, putem međunarodnog mehanizma za zaštitu investitora.
Ova odluka otvorila je brojna pitanja – kako pravna, tako i politička. Reakcija nije izostala. Jedan od najglasnijih kritičara ove inicijative je Ognjen Bodiroga, šef Kluba poslanika Srpske demokratske stranke (SDS) u Narodnoj skupštini RS. U javnom obraćanju, Bodiroga oštro kritikuje Bubića, nazivajući njegov postupak licemjernim i optužujući ga za nedostatak patriotizma. Prema njegovim riječima, nije u skladu s deklarisanim političkim stavovima Milorada Dodika i njegovog kruga saradnika da se uopšte koristi institucionalnim okvirom Bosne i Hercegovine, posebno kada je riječ o pravnim postupcima protiv RS.
Bodiroga ironično komentariše situaciju, ističući da se prijave protiv Republike Srpske upućuju upravo onim institucijama BiH koje se u političkom diskursu lidera RS često ne priznaju, kao što su:
-
Pravobranilaštvo BiH
-
Savjet ministara BiH
-
Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH
Bubićeva kancelarija je, u skladu s procedurama predarbitražnog rješavanja sporova, tim institucijama dala rok od tri mjeseca da se postigne ‘prijateljsko rješenje spora’. U suštini, to znači da se očekuje pokušaj mirnog dogovora prije nego što se čitav slučaj iznese pred međunarodni arbitražni sud, što bi moglo imati znatne finansijske i političke posljedice po Republiku Srpsku.
Bitni elementi ovog slučaja mogu se sumirati kroz sljedeće tačke:
-
Goran Bubić, advokat blizak Miloradu Dodiku, pokreće pravni postupak protiv RS i opštine Rudo.
-
Postupak se vodi u ime pet stranih državljana, koji tvrde da su oštećeni kao investitori.
-
Predarbitražni zahtjev je upućen institucijama Bosne i Hercegovine.
-
Postoji troomjesečni rok za postizanje mirnog rješenja.
-
Reakcije političkih protivnika ukazuju na moguću političku hipokriziju i dvostruke aršine.
Cijeli ovaj slučaj otkriva duboku pravnu i političku kompleksnost koja nadilazi uobičajene sporove između privatnih firmi i državnih institucija. On ujedno baca svjetlo na to kako se pojedinci, čak i oni bliski samom vrhu vlasti, mogu naći u poziciji da djeluju protiv te vlasti kada su u pitanju interesi njihovih klijenata ili, kako tvrde kritičari, njihovi lični interesi.
Još značajnije, ovaj slučaj ukazuje na ranjivost lokalnih i entitetskih struktura vlasti kada je riječ o međunarodnim pravnim mehanizmima. Ukoliko BiH odluči da ne udovolji zahtjevima za mirno rješenje, i slučaj zaista završi pred arbitražom, potencijalni ishod može uključivati značajne novčane odštete, što bi moglo imati direktan uticaj na budžet Republike Srpske.
Zaključno, ova situacija otvara pitanja o tome koliko je čvrsta unutrašnja kohezija unutar političkih struktura RS, te koliko su njeni funkcioneri dosljedni u svojim javnim izjavama i postupcima. Takođe, nameće se pitanje koliko su pravni i politički interesi isprepleteni, i u kojoj mjeri advokati s političkim vezama mogu imati ulogu u međunarodnim pravnim procesima protiv institucija koje nominalno podržavaju.
Bez obzira na ishod, ovaj slučaj ostaje snažan podsjetnik da u pravnom sistemu – pa čak i onom podijeljenom kao što je bosanskohercegovački – ništa nije jednostavno, a najmanje odnosi između politike, prava i ekonomije.
