Postoji nekoliko situacija u kojima se namaz ne prima, a ključni razlozi su određena zabrana koja je u vezi s lošim djelima i ponašanjima. Prva kategorija odnosi se na osobe koje odlaze kod gatara ili sihrbaza i vjeruju u njihove tvrdnje. Druga kategorija uključuje one koji konzumiraju alkohol i napiju se. Hadisi jasno govore o posljedicama ovakvih postupaka, te se ukazuje na to da se tim osobama ne prima namaz za određeni vremenski period.
Prema prvom hadisu, kojeg bilježi imam Muslim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko ode gataru i pita ga o nečemu, neće mu biti primljen namaz 40 noći.” Ovaj hadis jasno pokazuje ozbiljnost djela, čak i ako osoba samo pita gatara, a ne povjeruje u njegove riječi. U drugom rivajetu, kojeg bilježi imam Ahmed, dodatno se pojašnjava da je situacija još teža ako osoba vjeruje u ono što gatar kaže. Na taj način, ne samo da osoba izlazi iz okvira dozvoljenog u vjeri, već se i upušta u područje širka.
Druga kategorija osoba koje se suočavaju s neprihvatanjem namaza su one koje konzumiraju alkohol. U hadisu koji prenosi Abdullah ibn Amr, radijallahu anhuma, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Neće piti čovjek iz moga Ummeta alkohol, a da mu Allah primi namaz 40 dana.” Ovaj hadis, kojeg bilježe Tirmizi, Ahmed i Nesai, jasno ukazuje na posljedice konzumacije alkohola. Osoba koja popije alkohol suočava se s činjenicom da joj se namaz neće primati 40 dana. Međutim, postoji i mogućnost tevbe (pokajanja), jer se u drugom hadisu dodaje da ako se osoba iskreno pokaje, Allah će joj prihvatiti tevbu. No, ako se ponovo vrati alkoholu, kazna se ponavlja.
U nastavku, navodi se još jedna ozbiljna opomena. Ako osoba popije alkohol više puta, dolazi do tačke kada joj Allah više neće prihvatiti tevbu. U četvrtom pokušaju, kazna postaje trajna, a Allah će osobu napojiti “sokom stanovnika Vatre”. Ovaj izraz jasno sugerira na konačnu kaznu u Džehennemu, što je zastrašujuća posljedica za one koji ne pokažu volju za promjenom.
Osim ove dvije glavne kategorije, postoje i drugi slučajevi u kojima se namaz ne prima. To uključuje:
- Odbjeglog roba, dok se ne vrati svom vlasniku,
- Ženu koja prenoći dok je njen muž na nju ljut,
- Imama kojeg džematlije mrze,
- Ženu koja izađe van kuće namirisana, sve dok se ne okupa.
Ovi slučajevi spomenuti su u različitim hadisima, a svaki od njih nosi važno upozorenje za specifične grupe ljudi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Trome namaz ne prelazi njihove uši: odbjeglom robu dok se ne vrati, ženi koja prenoći a njen muž je na nju rasrđen i imam ljudi kojeg oni mrze.” Hadis bilježe Tirmizi, Ibn ebi Šejbe i Taberani, a isti koncept je potvrđen i u rivajetima Ibn Madže i Ibn Hibban, uz malo drugačiji tekst. Ovaj hadis daje jasne smjernice kako odnos među ljudima utiče na prihvatanje njihovih djela pred Allahom.
Što se tiče žene koja prenoći dok je njen muž ljut na nju, ovaj propis se odnosi na situacije u kojima je žena neposlušna ili ne ispunjava svoje bračne obaveze. Time se naglašava važnost harmoničnih odnosa u braku, gdje poštovanje i razumijevanje između supružnika igraju ključnu ulogu. Također, ovaj hadis se odnosi na dostojanstvo imama i povjerenje koje džematlije trebaju imati u njega.
Još jedan hadis, kojeg bilježi Muslim, upozorava na odbjeglog roba: “Kada rob pobjegne od svoga vlasnika, ne prima mu se namaz.” Ova kazna ne znači da osoba treba prestati klanjati, već da dok ne popravi svoju situaciju, njeni namazi neće biti primljeni. Cilj ovakvih propisa je da se naglasi važnost odgovornosti i poštivanja prava drugih.
U kontekstu žene koja se namiriše i izađe iz kuće, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da joj se ne prima namaz sve dok se ne okupa, kao što se uzima gusul od džunubluka. Ovaj hadis bilježe Ebu Davud, Ibn Madže, Nesai, i drugi. Šejh Albani ocjenjuje ovaj hadis vjerodostojnim, dok neki prenositelji imaju manjih slabosti.
U konačnici, važno je napomenuti da neprimanje namaza u ovim slučajevima ne znači da osoba mora ponoviti namaz, već da postoje posljedice za njihova djela koja utiču na njihovu nagradu i blagoslov u namazu. Kao što navodi Ibnul-Kajjim, neprimanje djela može imati nekoliko značenja, uključujući da Allah nije zadovoljan s tim djelom, da osoba neće imati nagradu na Sudnjem danu, te da osoba nije obavezna ponoviti djelo. Ovi propisi služe kao podsjetnik o ozbiljnosti određenih postupaka i nužnosti pokajanja kako bi se osigurala Allahova milost.
Ve billahi tevfik.
