Islam i borba protiv sihra
Sihr, ili crna magija, je problem koji mnogi ljudi diljem svijeta prepoznaju i suočavaju se s njegovim razornim posljedicama. Islamska vjera jasno osuđuje bilo kakvu upotrebu sihra, vračanja, ili okultnih praksi, smatrajući ih širkom, odnosno najtežim oblikom nevjerstva. Hadis Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava: “Ko ode vračaru i povjeruje u ono što mu je rekao, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu, s.a.v.s.”
Simptomi ljudi pod utjecajem sihra su prepoznatljivi. Često se čuju izjave poput: “Na kraju sam živaca…”, “Zapustio(la) sam porodicu”, “Ni u čemu više ne vidim smisao”. Ove riječi samo djelomično otkrivaju prazninu, jad i očaj onih koji traže olakšanje, ali ne pronalaze pravi put ka duhovnom iscjeljenju. Brojni su oni koji zbog sihra osjećaju duboku psihološku patnju, ali i fizičke simptome poput neobjašnjive slabosti ili bolesti. Nažalost, mnogi ljudi se u takvim situacijama obraćaju vračarima, hamajlijama i zapisima, vjerujući da će im to donijeti mir i zdravlje.
Prisutnost sihra u savremenom društvu je neupitna, iako o ovoj temi rijetko pišu naučne i medicinske publikacije. Prema islamskim učenjacima, sihr i njegovi učinci rašireni su kao nikada prije. Hafizi i alimi često upozoravaju da cijela naselja mogu biti zagađena sihirskim činima, a posljedice su vidljive u obliku zločina, razvoda, duševnih bolesti, pa čak i samoubistava. Nažalost, moderna medicina često nije u stanju objasniti niti izliječiti ovakve slučajeve, što dovodi do toga da ljudi traže pomoć gdje god stignu, bilo kod ispravnih ljekara, bilo kod onih koji prakticiraju sihr.
Sihirbazi i njihova saradnja s džinima su suština ovog problema. Sihr funkcioniše kroz sporazum između sihirbaza i šejtana, gdje sihirbaz počini određene harame, nevjerstva, kako bi zauzvrat dobio pomoć od šejtana. Sihirbazi koriste razne metode za prizivanje šejtana, uključujući čina koji vrijeđaju Kur’an, poput zavezanog Mushafa za tabane, klanjanja bez abdesta ili pisanja ajeta nečistoćom. Na taj način oni osiguravaju šejtanovu poslušnost. Što je sihirbaz veći nevjernik, to je šejtan brži u izvršavanju njegovih naređenja.
Saradnja između džina i sihirbaza temelji se na zajedničkom interesu: sihirbazu je potreban novac, dok džin ima želju nanijeti bol ljudima. Međutim, džinovi ne mogu djelovati sami bez pomoći sihirbaza, čime ovaj odnos postaje simbioza zla. Džini, stvorenja izvan vidokruga ljudskih čula, imaju sposobnost pretvaranja u različite oblike, poput životinja ili ljudi, te time dodatno zbunjuju ljude. Njihova prisutnost može uzrokovati brojne probleme u porodicama sihirbaza, uključujući stalne svađe, nesanicu i psihičke poremećaje.
Vrste sihra su raznolike, a evo šest najpoznatijih:
- Sihr lažaca: Oni koji obožavaju nebeska tijela i vjeruju da im ona donose dobro i zlo. Ova vrsta sihra je slična starim vjerovanjima u astrologiju i planetarne utjecaje.
- Sihr obmane čula: Vještine slične današnjim mađioničarskim trikovima, gdje iluzionist obmanjuje publiku, odvraćajući im pažnju od prave radnje.
- Sihr opsjena i varki: Koristeći jak um i volju, sihirbazi manipulišu percepcijom, čineći da stvari izgledaju drugačije nego što jesu.
- Sihr džina: Ovaj sihr uključuje prizivanje džina, koji se dijele na vjernike i nevjernike, s tim da su šejtani najgori među džinima.
- Sihr koji potčinjava srce: Sihirbaz tvrdi da poznaje najveće Allahovo ime, a oni slabijeg uma lako padaju pod njegov uticaj.
- Sihr zavodljive riječi: Ovaj sihr se često koristi za zavođenje i manipulaciju ljudima kroz ugodne i laskave riječi.
Kako prepoznati sihirbaza? Postoji nekoliko jasnih znakova koje treba prepoznati. Na primjer, sihirbaz obično pita bolesnika za njegovo ime i ime njegove majke, traži osobne predmete ili naređuje bolesniku da ne koristi vodu određeni period. Također, sihirbazi često daju zapise s čudnim simbolima, koje bolesnici moraju nositi ili spaliti. Sihirbazi obmanjuju ljude tako što pišu talismane ili koriste nerazumljive riječi prilikom “liječenja”, a vrlo često i znaju stvari o bolesniku koje on nije spomenuo, što dodatno uvjerava ljude u njihove “moći”. Međutim, prema islamskom učenju, ovakve osobe treba izbjegavati po svaku cijenu, jer su svi koji idu kod vračara ili sihirbaza na putu nevjerstva.
Zaključak
Islam ima jasan stav prema sihru – on je strogo zabranjen i predstavlja veliki grijeh. Sihirbazi su ljudi koji su sklopili savez sa šejtanima, žrtvujući svoju vjeru i moral za kratkoročnu dobit. Oni koriste džine kako bi naudili drugim ljudima, a samim time i sebi. Na kraju, sihirbazi i sami često postanu žrtve istih džina s kojima sarađuju. Vjernicima se savjetuje da se čvrsto drže Kur’ana i Sunneta te da u trenucima nevolje traže pomoć isključivo od Allaha, a ne od onih koji praktikuju zabranjene okultne radnje. Islam nudi duhovno iscjeljenje kroz vjeru, molitvu i Allahovu milost, dok sihr donosi samo patnju i propast.
