U svijetu gdje duhovni mir postaje sve teže postići, mnogi ljudi se suočavaju sa svakodnevnim izazovima poput emocionalne nestabilnosti, problema u braku, gubitka interesa za život, pa čak i suicidalnih misli. Mnogi od tih problema mogu imati korijen u duhovnim poremećajima, često uzrokovanim sihrom – zlom praksom koja je nažalost prisutna i danas, iako se rijetko o njoj govori iz naučnog ili medicinskog ugla. Zbog toga se često čuju uznemirujuće rečenice poput: “Na kraju sam živaca,” “Brak mi se raspada,” ili “Želim se ubiti.” Ovo su simptomi dubokog očaja i unutarnje patnje.
Sihir je drevna praksa koja uključuje dogovor između sihirbaza (osobe koja se bavi sihrom) i šejtana (prokletog duha). Sihirbaz se obavezuje na činjenje određenih harama (zabranjenih radnji) ili širka (mnogoboštva) kako bi dobio šejtanovu pomoć u nanošenju zla drugima. Ovi rituali često uključuju skrnavljenje svetih islamskih tekstova, poput vezivanja Kur’ana za tabane ili pisanja ajeta (stihova) nečistoćom ili krvlju. Šejtan zauzvrat pomaže sihirbazu u njegovim zlim namjerama, iako ovaj savez sa zlom nosi visoku cijenu, ne samo za žrtve sihra, već i za samog sihirbaza, koji je često progonjen od strane istih džina s kojima sarađuje.
Posljedice sihra su dalekosežne i mogu uključivati ozbiljne duševne poremećaje, razdore među supružnicima, fizičke bolesti, pa čak i smrt. Nažalost, mnogi ljudi ne znaju gdje potražiti pomoć, pa se obraćaju “liječnicima” koji koriste hamajlije, zapise i druge metode koje nisu u skladu s islamskim učenjima. Ovi tzv. iscjelitelji često koriste sihir i prizivaju džine, koji mogu uzrokovati dodatne probleme. Pravi lijek za ovakve duhovne poremećaje nalazi se u iskrenom povratku Allahu, uz korištenje Kur’ana i dova (molitvi) kao sredstva zaštite i liječenja.
Postoje mnoge vrste sihra, a neke od njih uključuju sihr obmane, sihr prizivanja džina, te sihr koji utječe na ljudske osjete, poput vida. Svaka od ovih praksi ima specifične rituale i metode koje sihirbazi koriste kako bi ostvarili svoj cilj. Jedan od najpoznatijih načina prizivanja džina uključuje sklapanje dogovora sa vođom džinskog plemena, koji potom šalje jednog od svojih podanika da služi sihirbazu. Međutim, ova veza je često ispunjena mržnjom i neprijateljstvom, te džini često muče i samog sihirbaza i njegovu obitelj.
Prepoznavanje sihirbaza nije uvijek jednostavno, ali postoje određeni znakovi na koje treba obratiti pažnju. Sihirbazi obično traže od svojih žrtava osobne predmete, poput odjeće ili kose, koriste neobične metode liječenja, i često traže od bolesnika da se izoliraju ili prestanu s određenim islamskim praksama. Oni također mogu tražiti da se određeni predmeti zakopaju ili spale, a mnogi od njih koriste nejasne i nerazumljive fraze tokom svojih rituala.
Islamski stav prema sihru je jasan – sihr je haram (zabranjen) i smatra se teškim grijehom. U nekim islamskim pravnim školama, sihirbaz može biti osuđen na smrt zbog nanošenja zla drugima. Međutim, liječenje od sihra je moguće i dozvoljeno, pod uvjetom da se koristi Kur’an, dove i propisani zikr (spominjanje Allaha). Korištenje sihra za liječenje ili prizivanje džina strogo je zabranjeno i smatra se velikim grijehom.
U konačnici, najbolja zaštita od sihra i duhovnih poremećaja je iskrena vjera, redovno prakticiranje islamskih dužnosti, i traženje pomoći od Allaha kroz molitve i Kur’an. Islam nas uči da nikada ne smijemo tražiti pomoć od šejtana ili drugih zlih bića, jer to vodi samo u daljnju propast i udaljavanje od Allahove milosti.
