Pet dana u hladnjači – bez imena, bez lica.
Niko nije znao da li je to zaista on.
Svaki dan, neko od rodbine bi dolazio da pogleda tijelo – ali lice mu je bilo sprženo, tijelo neprepoznatljivo.
Niko nije mogao potvrditi da je to on.
Sve dok nije došla njegova majka.
Prišla mu je. Nije plakala. Nije progovorila.
Samo je uhvatila njegovu ruku.
Lagano ju je podigla… i ispod pazuha ugledala mali mladež.
Glasom punim bola rekla je:
“To je on… Ovaj mladež bih mu pokazivala dok je bio mali – svaki put bih ga nasmijala kad bih ga vidjela dok ga presvlačim .”
Tišina.
Niko više nije morao ništa reći.
Majka, čak i kad joj sin izgori, zna da je to on.
Majka pamti svaki sitni detalj – i nosi bol koji ne blijedi.
Ovo je Gaza…
Ovdje majka svog sina prepoznaje po mladežu, a ne po licu.
Majka jedina zna obrise duše svoje djece.
I prepoznaje ga – čak i kad od njega ostane samo pepeo.
– Jafa Ebu Akar
Deir el-Belah, Gaza
preuzeto IslamBosna
