Nakon bitaka oko Ključa 1995. godine, zarobljenici Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) suočili su se s nemilosrdnim zlostavljanjem Željka Ražnatovića Arkana. Načinom ispunjenim zlobom, Arkan je provocirao i ponižavao zarobljene vojnike, postavljajući im cinična pitanja.
“Pa šta ste mislili gde ste? Koliko imate poginulih recite slobodno?” ovim riječima je Arkan započinjao svoje ispitivanje, očigledno uživajući u njihovom strahu.
Među zarobljenicima su bili Smajić Zaim iz Ključa, pripadnik 17. viteške krajiške brigade, Svraka Ismet iz Prijedora, također pripadnik iste brigade, Esad Agičić iz Banje Luke i Uzejrović Džemal iz Bosanskog Novog. Ovi muškarci, vidno prestravljeni, odgovarali su na Arkanova provokativna pitanja, suočeni s njegovim sadističkim zadovoljstvom u njihovoj patnji.
Zaim Smajić, pripadnik 17. viteške krajiške brigade, pokušavao je sakriti svoj strah dok je odgovarao na Arkanova pitanja. Njegova vojnička hrabrost bila je poljuljana pred brutalnošću i nepredvidljivošću Arkanovog ponašanja. Svraka Ismet iz Prijedora, takođe pripadnik iste brigade, osjećao je kako mu strah steže grlo dok je pokušavao smireno odgovoriti. Esad Agičić iz Banje Luke i Uzejrović Džemal iz Bosanskog Novog dijelili su istu sudbinu, suočeni s čovjekom koji je simbolizirao strah i smrt.
Arkanove provokacije i ponižavanja imali su za cilj da slome duh zarobljenih vojnika, da ih ponize i obeshrabre. Njegova pitanja, iako jednostavna, bila su nabijena sarkazmom i zluradim zadovoljstvom, jer je znao da svaki odgovor dolazi iz mjesta dubokog straha i očaja.
Ova scena, koja se odvijala pred očima drugih zarobljenika, bila je jasan prikaz surovosti rata i ljudske okrutnosti. Arkanovo zlostavljanje nije bilo samo fizičko, već i psihološko, s namjerom da se trajno naruši dostojanstvo i moral zarobljenika.
Njihova nemoć pred Arkanom i njegovom okrutnošću bila je simbol stradanja mnogih vojnika i civila tokom rata. Strah koji su osjećali, poniženje koje su trpjeli, sve to ostavlja dubok trag, ne samo na njima, već i na njihovim porodicama i zajednicama koje su također osjećale posljedice rata.
Ovaj događaj služi kao podsjetnik na strahote koje su se dešavale tokom rata u Bosni i Hercegovini, i na važnost pravde i odgovornosti za počinjene zločine. Zarobljenici, iako prestravljeni, pokazali su hrabrost suočavajući se s Arkanom, i njihove priče ostaju kao svjedočanstvo nehumanosti rata i potrebe za mirom i pomirenjem.
