U Mostaru se već mjesecima odvija jedna ozbiljna političko-poslovna drama o kojoj se u javnosti gotovo i ne govori. Razlog tome leži u političkoj dominaciji HDZ-a BiH i ličnoj moći Dragana Čovića, čovjeka koji u ovom gradu vlada gotovo tri decenije, odlučujući o svim segmentima života, od velikih projekata do svakodnevnih pitanja poput zapošljavanja na najnižim nivoima. Ovaj zavjet šutnje oko problema koji su eskalirali posljednjih mjeseci pokazuje koliko je moć i kontrola u Mostaru koncentrisana u rukama HDZ-a i njegovog lidera.
U javnosti je situacija dodatno zakomplikovana pojavom izraelskog biznismena Amira Gross Kabirija, nekadašnjeg „spasitelja“ kompanije Aluminij. Kabiri je prije nekoliko godina bio glavni akter u Mostaru jer je preuzeo upravljanje ovim nekada velikim industrijskim gigantom, koji je bio simbol ekonomskog života grada. Ipak, njegov nestanak sa scene i pad kompanije s liste najuspješnijih firmi u Federaciji BiH, izazvao je niz pitanja i sumnji o stvarnom stanju stvari.
Za početak, vrijedi napomenuti da je „Aluminij“ pod Kabirijevim upravljanjem nekada bio među top kompanijama u Federaciji BiH, dominirajući listama po prihodima i izvozu. Međutim, zadnje objave potvrđuju da se ova kompanija potpuno povukla s takvih rangiranja. Pitanje koje se nameće je: šta se zapravo dogodilo s Aluminijem i zašto Kabiri nije davao odgovore javnosti?
Da bismo razumjeli cijelu situaciju, treba uzeti u obzir nekoliko ključnih činjenica:
-
Aluminij nije kupljen kao klasična investicija, već je iznajmljen po vrlo niskoj cijeni, gotovo kao da je riječ o zakupu restorana ili motela, bez preuzimanja teških dugova i obaveza.
-
Kabiri je na vrlo uskoj političkoj liniji sa HDZ-om i Draganom Čovićem, čija je stranka imala koristi od ove suradnje kroz kupovinu socijalnog mira u Mostaru.
-
Poslovanje kompanije već neko vrijeme ne funkcioniše kako je zamišljeno – kapaciteti su drastično smanjeni, sa samo nekoliko vozila u voznom parku i proizvodnjom koja je daleko od nekadašnjih rezultata.
S druge strane, postoje ozbiljni naznake da se Aluminij suočava s finansijskim kolapsom. Kabirijevi planovi da za proizvodnju prebaci korištenje energije sa električne struje na plin povezani su sa političkim i strateškim igrama u regionu. Bosna i Hercegovina je trenutno zavisna od ruskog plina, a projekt izgradnje Južne plinske interkonekcije prema Hrvatskoj, koji bi smanjio tu ovisnost, postao je predmet žestokih političkih sukoba. HDZ BiH, pod vodstvom Čovića, insistira na tome da taj projekat kontroliše njihova stranka preko novog javnog poduzeća sa sjedištem u Mostaru, što pokazuje namjeru zadržavanja uticaja nad ključnim energetskim resursima.
U ovom političko-ekonomskom mozaiku, Kabiri je iznenada nestao iz Mostara, a njegove veze sa Dodikom dodatno su pokazale koliko su se savezi mijenjali. Naime, posljednji put Kabiri je viđen sa Miloradom Dodikom u Izraelu, gdje je premijer Republike Srpske tražio pomoć da zaustavi svoje protjerivanje. Ipak, kako navode izvori, ni Kabiri nije uspio pomoći, što je dovelo do razočaranja kod političkih saveznika.
Slična dramatična situacija odvija se i na sportskom terenu Mostara. Projekat rekonstrukcije istočne tribine stadiona Pod Bijelim Brijegom, koju koristi HŠK Zrinjski, obustavljen je nakon odlaska Kabirija iz grada. Uprkos obećanjima o velikim investicijama vrijednim preko 11 miliona KM i planiranim fazama izgradnje, radovi su stali već prije pola godine. Postoje ozbiljne sumnje o netransparentnosti i sumnjivim poslovima vezanim za ovu investiciju, što dodatno produbljuje nepovjerenje prema rukovodstvu grada i HDZ-ovoj vlasti.
Pored toga, kroz nalaze Federalne finansijske policije dolaze do izražaja sumnjive finansijske transakcije u Aluminiju. Uprava kompanije je neposredno prije isključenja struje i zaustavljanja proizvodnje isplatila bivšim direktorima ukupno više od pola miliona maraka, što ukazuje na moguće zloupotrebe i koruptivne radnje. Na vrhu liste primanja bio je tadašnji direktor, blizak Čoviću, sa enormnim platom i otpremninom, što potvrđuje vezu političkog i ekonomskog interesa u ovom slučaju.
Ova priča sa Kabirijem i Aluminijem, dakle, predstavlja jasan primjer sistema korupcije, nepotizma i nelegalnih radnji u kojem političke elite koriste svoje pozicije da bi ostvarile lične i stranačke interese na štetu javnog dobra i ekonomskog razvoja Mostara i šire. U ovom trenutku, nadležna tijela poput Tužiteljstva BiH i SIPA još uvijek nisu adekvatno reagovala, što dodatno otežava rasvjetljavanje situacije.
Ukratko, mostarska drama pokazuje koliko su političke i poslovne strukture duboko povezane, koliko je teško razdvojiti interese pojedinaca od interesa države, te koliko su građani i radnici ostavljeni na marginama dok se igraju igre moći u njihovom gradu.
