Prilikom imenovanja na visoke političke pozicije, kao što je pozicija visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, ključna je transparentnost i nedostatak bilo kakvih sumnji u sukob interesa ili nepoštene motive. Prema informacijama koje su procurile u javnost, postavlja se ozbiljno pitanje da li je Christian Schmidt, trenutni visoki predstavnik, trebao biti imenovan na ovu funkciju. Naime, Schmidt je nekoliko godina prije svog imenovanja obnašao funkciju člana Nadzornog odbora njemačke Razvojne banke, KfW (Kreditanstalt für Wiederaufbau), što stvara osnovane sumnje u mogućnost sukoba interesa.
U periodu od 2014. do 2018. godine, Schmidt je bio član Nadzornog odbora KfW-a, dok je u isto vrijeme bio ministar poljoprivrede u Njemačkoj. Ove informacije su potvrdili iz njemačke razvojne banke u odgovoru na upit novinara. Iako se ovaj period ne spominje na službenoj stranici OHR-a, jasno je da je Schmidt imao značajnu ulogu u upravljačkoj strukturi KfW-a u trenutku kada je banka bila direktno involvirana u projekte u Bosni i Hercegovini.
KfW, kao njemačka državna banka, financira brojne projekte diljem svijeta, uključujući i BiH, a Schmidt je bio u Nadzornom odboru dok su neki od tih projekata bili aktivni. Jedan od ključnih razloga za zabrinutost je činjenica da je KfW u sredini Schmidtovog mandata stekla vlasništvo u banjalučkoj Mikrofin banci, što nije moglo proći bez znanja i suglasnosti političkih lidera Republike Srpske, uključujući Milorada Dodika. Kupi li se banka u ovom entitetu, političke veze i odobrenje od strane lokalnih lidera postaju gotovo nužnost, što dodatno komplicira situaciju u kojoj se Schmidt našao.
Osim toga, KfW je bila uključena u financiranje velikih infrastrukturnih projekata u BiH, uključujući energetski sektor, gdje su neki od projekata postali problematični. Na primjer, kredit za izgradnju vjetroparka Podveležje, koji je Elektroprivreda BiH (EPBiH) dobila od KfW-a, iznosio je oko 65 milijuna eura. Ovaj projekt, kao i drugi planirani investicijski poduhvati, uključuju energetske projekte vrijedne stotine milijuna eura. Što je još važnije, Schmidt je bio u poziciji da utječe na političke odluke koje su se odnosile na upravljačke strukture u preduzećima koja su bila pod utjecajem KfW-a.
Politika i financijski interesi se tako nalaze u uskoj vezi, što stvara osnovu za opravdane sumnje u mogući sukob interesa. Uzimajući u obzir da je Schmidt bio u poziciji da upravlja i političkim i financijskim procesima, teško je zanemariti mogućnost da je njegov interes u BiH mogao biti povezan s određenim poslovnim ciljevima KfW-a. Također, njegov utjecaj na proces imenovanja vladajućih struktura u BiH mogao bi omogućiti da se donesu odluke koje bi koristile KfW-u, što bi dodatno ugrozilo povjerenje u njegovu nepristranost.
Kada se uzme u obzir sve što je Schmidt radio tokom svog mandata, njegov kredibilitet kao visokog predstavnika postaje upitan. Zabilježeni su i incidenti u kojima su političari iz Republike Srpske, uključujući Dodika, imali kontakte sa Schmidtom, a spominje se i situacija koja uključuje neformalna okupljanja poput razgovora uz rakiju, što dodatno stavlja pod znak pitanja ozbiljnost njegovog djelovanja u BiH.
Zaključak je da je imenovanje Christiana Schmidta za visokog predstavnika BiH bilo ozbiljno podloženo pitanjima sukoba interesa, koji su očigledni i ne mogu se zanemariti. U situaciji kada se vodi politika koja utječe na milijarde maraka vrijedne projekte u BiH, jasno je da je Schmidt bio u poziciji u kojoj bi mogao imati koristi za sebe ili KfW. Ovakav sukob interesa, koji uključuje povezivanje političkih i poslovnih interesa, čini njegovu poziciju visoko problematičnom. S obzirom na sve ove okolnosti, postavlja se pitanje da li bi Christian Schmidt trebao biti smijenjen s ove pozicije kako bi se očuvala nepristranost i kredibilitet viskog predstavnika.
Nakon svega što je razmatrano, jasno je da je imenovanje Christiana Schmidta na poziciju visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini obilježeno ozbiljnim sukobima interesa koji dovode u pitanje njegovu nepristranost i sposobnost da djeluje u najboljem interesu zemlje. Osim što je bio povezan s njemačkom Razvojnom bankom (KfW), koja ima brojne poslovne interese u BiH, Schmidt je bio u poziciji koja je mogla direktno utjecati na projekte financirane ovom bankom, uključujući energetske i bankarske inicijative koje su imale političku pozadinu. To otvara sumnje u njegovu sposobnost da djeluje kao nepristrani medijator u jednoj tako kompleksnoj i osjetljivoj situaciji kao što je BiH.
Takođe, činjenica da su političari poput Milorada Dodika i Dragana Čovića imali bliske kontakte s njim, te da su se čak povremeno spominjali osobni susreti, uključujući one u kontekstu rakije koja je postala simbol njihove suradnje, dodatno podržava tezu o preplitanju političkih i poslovnih interesa. Ovi faktori, zajedno s njegovim vrlo neposrednim prijelazom s pozicije u Nadzornom odboru KfW-a na mjesto visokog predstavnika, postavljaju pitanje njegove sposobnosti da ostane objektivan i usmjeren na najbolje interese Bosne i Hercegovine.
U svjetlu svega navedenog, postavlja se legitimno pitanje je li Christian Schmidt, uz sve ove prepoznatljive sukobe interesa, trebao biti imenovan za visoki predstavnik u BiH. S obzirom na sve povezane kontroverze, čini se da bi bilo poželjno da međunarodna zajednica preispita način odabira i imenovanja ključnih dužnosnika na ovako osjetljive pozicije.
