ChatGPT je rekao:
U središtu najnovijih političkih tenzija u Bosni i Hercegovini našli su se Borjana Krišto, predsjedateljica Vijeća ministara BiH, i Darko Ćulum, direktor Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA). Protiv njih su podnesene krivične prijave koje su izazvale veliku pažnju javnosti, medija i političkih krugova. Iza ovih prijava stoje državni parlamentarci Jasmin Emrić i Šemsudin Mehmedović, koji su ih predali Tužilaštvu BiH.
Krivične prijave protiv Krišto i Ćuluma zasnovane su, prema objavi medija, na ozbiljnim sumnjama u političko-pravni pristup raspodjeli i upravljanju funkcijama unutar Vijeća ministara, te potencijalnim zlopotrebama ovlasti i nesavjesnom obavljanju dužnosti. Medij koji je prvi došao u posjed sadržaja ovih prijava, Slobodna Bosna, posebno ističe detalje koji bi mogli ukazivati na sistemsko narušavanje institucionalnog poretka.
U pogledu Borjane Krišto, sve je počelo njenim komentarima o neimenovanju Nebojše Vukanovića za ministra sigurnosti. U javnosti je tada tvrdila da su pravne procedure imenovanja usko povezane s političkim dogovorima u okviru koalicije. Krišto je naglasila da pozicije u vlasti, uključujući njenu kao predsjedavajuće, proističu iz koalicijskih sporazuma i etničke raspodjele, čime je opravdavala odbijanje imenovanja Vukanovića.
Istaknula je sljedeće korake koje je poduzela nakon ostavke prethodnog ministra sigurnosti:
-
Prihvatila ostavku u skladu sa zakonom.
-
Zatražila novog kandidata od političkog partnera (SNSD).
-
Proslijedila prijedlog u proceduru provjere kod SIPA-e i CIK-a.
-
Predloženi ministar je odustao prije sjednice Zastupničkog doma.
Krišto tvrdi da ni u jednom trenutku nije prekršila zakon i da je u svim fazama poštovala političku arhitekturu koalicije. Smatra da su pokušaji da se van ove strukture dostavljaju prijedlozi za ministre pravno i politički neutemeljeni. Takođe je upozorila da nije posao pojedinca da odlučuje ko će zauzeti pozicije u Vijeću ministara, već da to mora biti rezultat dogovora političkih stranaka iz konstitutivnih naroda.
U međuvremenu, Darko Ćulum, koji je bio na čelu SIPA-e, našao se pod povećalom javnosti zbog sumnji u kršenje institucionalne neutralnosti i političku poslušnost. Iako je zvanično podnio ostavku na funkciju direktora SIPA-e nakon poziva Milorada Dodika, ostavka nikada nije bila formalno prihvaćena. Trenutno se spekuliše o mogućnosti njegovog povratka na čelnu poziciju unutar SIPA-e, iako je trenutno angažovan kao savjetnik direktora policije Republike Srpske.
Krivična prijava protiv Ćuluma oslanja se na tvrdnje da je napustio funkciju bez pravnog osnova, što je izazvalo institucionalnu nestabilnost unutar sigurnosnih struktura BiH. Navodi se i moguća politička instrumentalizacija njegove ostavke, u svrhu očuvanja određenih utjecaja unutar sigurnosnog sektora.
Ovi događaji stavljaju u prvi plan nekoliko ključnih problema s kojima se suočava bosanskohercegovačka politika:
-
Politizacija državnih institucija, gdje ključne pozicije zavise isključivo od stranačkih i etničkih dogovora, a ne od stručnosti.
-
Nejasne nadležnosti i pravne praznine, koje omogućavaju različita tumačenja zakona o Vijeću ministara i drugim institucijama.
-
Pitanje odgovornosti i transparentnosti, posebno kada su u pitanju imenovanja na visoke funkcije.
Atmosfera u zemlji dodatno se komplikuje kada nosioci najviših državnih funkcija budu predmetom krivičnih prijava. I dok Krišto i Ćulum brane svoje postupke kao zakonite i legitimne, opozicija i dio javnosti smatraju da se na ovaj način urušava povjerenje u državne institucije.
Ostaje da se vidi kako će Tužilaštvo reagovati na ove prijave, te hoće li uopšte doći do pokretanja formalne istrage. U svakom slučaju, ovaj slučaj otvara novo poglavlje u borbi za institucionalnu odgovornost u Bosni i Hercegovini i pokazuje koliko su pravna i politička pitanja isprepletena u domaćoj stvarnosti.
Na kraju, cijela situacija pokazuje koliko je važno uspostaviti jasna pravila političkog ponašanja, kao i pravnu odgovornost onih koji obavljaju ključne državne funkcije. Bez transparentnosti, institucionalnog integriteta i političke odgovornosti, svaki pokušaj stabilizacije vlasti ostaje samo privremeno rješenje u vrtlogu političke neizvjesnosti.
