Đurić je istakao da je prihvatio poziv Olimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine uprkos ogromnom pritisku, posebno od strane svog oca, koji ga je pokušao odvratiti od odlaska na Olimpijske igre. Nakon povratka s Igara, suočio se s prijetnjama i osuđivanjem, čak i od ljudi koji su mu nekada bili bliski prijatelji. Njegov otac je prekinuo svaki kontakt s njim, i taj raskid trajao je sve do očeve smrti osam godina kasnije, kada su se posljednji put vidjeli i razgovarali.
Đurić je također govorio o svom ratnom iskustvu, koje je opisao kao traumatično. Nakon što je rat izbio, Đurić, koji je bio sportista, našao se u specijalnim jedinicama u Pančevu, a kasnije je poslan u Vukovar, gdje je svjedočio strahotama rata. On izražava žaljenje zbog onoga što se dogodilo tokom rata i kritikuje sve strane za zločine koji su počinjeni. Đurić naglašava da nije nacionalista i da mu je žao zbog onoga što je rat donio, posebno gubitka majke i dijela porodice u Bosni.
pressmediabih
