Šesnaestogodišnja Džejla Drapić iz Sarajeva preminula je 11. oktobra nakon komplikacija koje su nastale uslijed stomatološke intervencije. Njen otac, Muamer Drapić, opisao je cijeli događaj u emisiji „Centralni dnevnik” kod Senada Hadžifejzovića, nastojeći da objasni šta se dogodilo i kako je došlo do ove tragične situacije.
Muamer je ispričao kako je Džejlu odveo stomatologu dr. Harisu Mekiću radi liječenja njenih zuba. Stomatolog je tada istakao da je jedan od njenih zuba posebno problematičan i rizičan za liječenje. Nakon što je zub bio zaliječen, rekao je kako je normalno da Džejla osjeća bol kada zub dođe u kontakt s toplim ili hladnim pićima i hranom. Ipak, krajem septembra, stanje se pogoršalo – bol je postala intenzivnija, a lice je počelo oticati. Muamer je prvi put vidio svoju kćerku da plače zbog bola u zubu, što je bio znak da situacija nije bezazlena.
Stomatolog je, prema riječima Muamera, pokušao više puta da sanira problem. Snimio je zub, otvorio ga i očistio, ali nije bio siguran šta je uzrokovalo probleme. Kada je otac predložio da se zub izvadi, doktor je izrazio sumnju u tu odluku i sugerisao da se prvo pokuša s daljim liječenjem. Smatrao je da je bolje pokušati zaliječiti zub nego odmah pristupiti vađenju, pogotovo jer je tvrdio da još jedan zub, osmica, počinje rasti i mogao bi napraviti dodatne komplikacije.
Kako su se bol i otok pogoršavali, porodica je potražila pomoć od ljekara opće prakse, koji im je propisao antibiotike. Međutim, stanje se nastavilo pogoršavati. Džejlin vrat je otekao, nije mogla jesti tri dana, a bol se pogoršavala. Majka je ponovno kontaktirala stomatologa kako bi ga obavijestila da se situacija ne popravlja. Doktor je odgovorio putem poruke da Džejla treba nastaviti čišćenje zuba od ostataka hrane i nastaviti s antibioticima. Također je preporučio odmor i stavljanje obloga na bolno mjesto. Porodica je postupila prema savjetima doktora, ali stanje se nije poboljšalo.
Jedne večeri, nakon što je Džejla nakratko zaspala, probudila se vrišteći od bola. Rekla je roditeljima: „Mama, tata, žiga me srce.” Ove riječi, izgovorene u agoniji, bile su posljednje koje je otac čuo od svoje kćerke. Ubrzo nakon toga, njeno zdravstveno stanje se drastično pogoršalo, što je na kraju dovelo do tragičnog ishoda.
Muamer je podnio prijavu za „ubistvo mog djeteta”, tvrdeći da je do smrti došlo zbog propusta u liječenju. Prema njegovom mišljenju, da je zub bio izvađen ranije, Džejla bi sada bila kod kuće sa svojom porodicom. Dodao je da bi se sada budila uz svoju kćerku koja bi ga dočekala s osmijehom i pitala: „Tata, hoćeš kafu?” Umjesto toga, ostao je sa bolnim sjećanjima i osjećajem nepravde.
Ova tragedija potresla je Bosnu i Hercegovinu, posebno jer se postavlja pitanje odgovornosti u pružanju medicinske pomoći. U ovom slučaju, može se vidjeti koliko su pravovremene reakcije ljekara i odgovarajući tretmani od presudne važnosti za zdravlje pacijenata. Izostanak pravovremene odluke o vađenju zuba doveo je do toga da se infekcija proširila i uzrokovala komplikacije koje su na kraju postale fatalne.
Muamerov očaj i tuga su razumljivi, s obzirom na to da je vjerovao u preporuke i savjete stručnjaka, nadajući se da će njegovo dijete biti dobro. No, ishod je bio drugačiji, a sada pokušava pravnim putem dobiti odgovore na pitanja koja muče njega i njegovu porodicu. Kroz suze je izrazio bol zbog gubitka kćerke i osjećaj praznine koji ga svakodnevno prati.
Ovaj slučaj je otvorio mnoga pitanja i među javnošću i u medicinskim krugovima, a glavni fokus je na tome koliko je moguće izbjeći ovakve ishode kroz bržu i precizniju reakciju medicinskog osoblja. Mnogi su se zapitali da li su preporuke o nastavku liječenja bile adekvatne ili je trebalo ranije pristupiti vađenju zuba kako bi se spriječila infekcija.
Na kraju, ova priča služi kao upozorenje o važnosti pažljive procjene rizika u svakom medicinskom slučaju, ali i kao podsjetnik na bol i tugu s kojom se suočava porodica Drapić. Tragedija koja se dogodila ne može se poništiti, ali može poslužiti kao pouka i motivacija da se slične situacije ubuduće spriječe.