Na nedavnom zasjedanju koje je okupilo ministre vanjskih poslova država članica Organizacije islamske saradnje (OIC) u Istanbulu, usvojena je važna Rezolucija o Bosni i Hercegovini, u kojoj je fokus stavljen na podršku suverenitetu, teritorijalnom integritetu i jedinstvu ove države. U kontekstu sve izraženijih političkih napetosti u zemlji, naročito uzrokovanih ponašanjem vlasti iz entiteta Republika Srpska, rezolucija dolazi kao snažna poruka podrške Bosni i Hercegovini i njenim naporima ka stabilnosti, pravdi i evropskim integracijama.
U rezoluciji se izražava ozbiljna zabrinutost zbog sve učestalijih separatističkih poteza koje provodi rukovodstvo RS-a. Ti potezi su opisani kao direktno narušavanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, temelja postratnog poretka u BiH. OIC smatra da takve aktivnosti mogu predstavljati ozbiljnu prijetnju regionalnom miru i stabilnosti, s obzirom na to da podsjećaju na destruktivne politike iz perioda rata od 1992. do 1995. godine.
U ovom dokumentu, Organizacija islamske saradnje je iznijela jasne stavove kroz nekoliko ključnih tačaka:
-
Osuda veličanja ratnih zločinaca, što uključuje slavljenje pojedinaca koji su pravosnažno osuđeni za genocid i zločine protiv čovječnosti;
-
Poricanje genocida je posebno naglašeno kao neprihvatljiv čin, uz poziv na dosljednu primjenu zakonskih izmjena u BiH koje kriminaliziraju takvo ponašanje;
-
Širenje islamofobije prema Bošnjacima također je prepoznato kao zabrinjavajući trend, čime se dodatno narušava suživot i mir u zemlji.
U razradi rezolucije istaknuta je i podrška BiH na njenom putu ka Evropskoj uniji. Organizacija je pozdravila odluku o dodjeli kandidatskog statusa i ohrabrila institucije EU da intenziviraju svoje angažmane prema BiH. OIC je istakla da evropske integracije mogu imati stabilizirajući učinak na zemlju, ali da to zahtijeva ispunjavanje reformskih ciljeva.
Pored političke podrške, važan segment rezolucije odnosi se i na ekonomski razvoj i pitanje povratka raseljenih lica. Ovdje je posebno naglašena uloga Islamske razvojne banke, koja je pozvana na aktivnije uključivanje u projektima obnove, naročito u mjestima gdje su se povratnici vratili nakon rata. Cilj je, kako je istaknuto, podstaći gospodarski oporavak i osigurati bolje životne uslove za sve građane BiH.
Važan aspekt rezolucije tiče se i kulture sjećanja i podrške žrtvama genocida. Države članice OIC-a su pozvane da:
-
11. juli proglase i obilježavaju kao Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici,
-
Podrže Memorijalni centar Srebrenica, kao ključno mjesto čuvanja kolektivne memorije,
-
Ulože u obrazovne inicijative koje će pomoći da se spriječi revizionizam i negiranje historijskih činjenica.
Osim toga, u dokumentu se posebno naglašava značaj saradnje s Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini, koja je predstavljena kao najstarija i najorganiziranija muslimanska zajednica u savremenoj Evropi. Prepoznat je njen doprinos vjerskom, obrazovnom i kulturnom životu Bošnjaka, ali i njen značaj u promoviranju međuvjerske tolerancije.
Na kraju, rezolucija predstavlja snažnu i simbolički važnu poruku svim političkim i društvenim akterima u BiH i van nje. U njoj se međunarodna zajednica poziva da:
-
Dosljedno poštuje Dejtonski mirovni sporazum;
-
Podrži ustavni poredak i teritorijalni integritet BiH;
-
Zauzme jasan stav protiv svih oblika negiranja genocida i veličanja ratnih zločina.
Ova inicijativa pokazuje da pitanje Bosne i Hercegovine i dalje ima značajno mjesto na međunarodnoj agendi, posebno među državama islamskog svijeta. S obzirom na aktuelne političke tenzije i prijetnje destabilizaciji zemlje, ovakva podrška može imati pozitivan uticaj na očuvanje mira i dalji razvoj bosanskohercegovačkog društva. Time je OIC potvrdila da ne ostaje nijema na kršenje temeljnih vrijednosti istine, pravde i suživota.
Pored političkih, pravnih i ekonomskih poruka, rezolucija je imala i snažnu moralnu i humanističku dimenziju, fokusirajući se na važnost međuljudskog dostojanstva i borbe protiv svakog oblika diskriminacije. U tom kontekstu, Organizacija islamske saradnje je podsjetila da je Bosna i Hercegovina, s obzirom na svoju historiju multikulturalnosti i međuvjerskog suživota, primjer kako različite etničke i vjerske zajednice mogu živjeti zajedno u miru. Međutim, ta harmonija je i dalje ugrožena djelovanjem onih koji šire nacionalističke i etnički isključive narative. Zbog toga je naglašena potreba za većom podrškom obrazovnim i društvenim inicijativama koje promoviraju istinu, pomirenje i kulturu sjećanja, ali i za kontinuiranim angažmanom lokalnih, regionalnih i međunarodnih aktera na sprečavanju eskalacije političkih i etničkih tenzija. Očuvanje suživota u BiH nije samo unutrašnje pitanje, već test međunarodne volje da se zločini iz prošlosti ne ponove – bilo gdje u svijetu.
