U središtu nedavnih političkih turbulencija u Bosni i Hercegovini nalazi se događaj koji je izazvao niz reakcija – dolazak Milorada Dodika pred Tužilaštvo i Sud BiH. Ovaj potez, koji se prvi put tumači različito unutar vođa političke koalicije poznate kao Trojka (SDP, NiP i Naša stranka), donosi korjenite poruke i otvara pitanje: radi li se o priznaju države ili o pravosudnom slomu.
Nikšić (SDP), Konaković (NiP) i Naša stranka sagledavaju ovaj čin kao dvostruk: s jedne strane, Dodik time prihvata realnost države Bosne i Hercegovine i njenog pravnog sistema, a s druge – otkriva da je taj sistem duboko kompromitovan.
Različite interpretacije jednog događaja
Nermin Nikšić (SDP) smatra da je Dodikov odlazak pred sud značajna promena:
-
On ističe da je tri i po meseca provodio u otvorenom negiranju države, pozivajući na hapšenje i protjerivanje sudija, te usvajanje neustavnih zakona.
-
Međutim, dolaskom pred Tužilaštvo i Sud BiH, Dodik je simbolično priznao postojanje zakonskog poretka koji je prethodno osporavao.
-
Kako Nikšić kaže: „ni najslabija država s pravnim sistemom pobijedi“, ilustrujući principljivost institucionalnog poretka nad političkim igrom moći.
Naša stranka, s druge strane, upozorava na proceduralne anomalije:
-
Iako je Dodik formalno bio u bjekstvu, ročište je bilo zatvoreno za javnost, a ishod je poznat unaprijed.
-
Oni postavljaju pitanje: bi li bilo ko drugi dobio isti tretman – bez mjera pritvora i s unaprijed definisanim ishodom?
-
U njihovom stavu, ovo nije klasičan pravosudni postupak, već politički aranžman maskiran zakonom – što predstavlja institucionalnu kapitulaciju pravosuđa.
Elmedin Konaković (NiP) ide i korak dalje – optužuje Dodika za kratku trgovinu i laž:
-
Imenovao ga je manipulatorom, ističući da se Dodik ponizio pred samim sobom i narodom.
-
Navodi da je ročište “ugovoreno” i bez pompe, a očekivanje je da iza tog procesa stoje unutrašnji saveznici i koordinatori iz reda Tužilaštva.
-
Posebno indikativno, bezimenim akterima iz reda “balija”, implicira se – politiku koja je uključena u ovaj pravni manevar iznutra.
Ključni prigovori i sumnje
-
Osporavanje jednakosti pred zakonom: Da li bi iko drugi – običan građanin – imao istu privilegiju da bude saslušan uz garanciju da neće biti pritvoren?
-
Nedovoljna transparentnost: Zatvoreno ročište i unaprijed poznat ishod dovode u pitanje autentičnost sudskog procesa.
-
Manipulacija pravosudnim aparatom: Ako Dodikov dolazak zaista predstavlja politički dogovor, to znači da institucije pravde više služe moćnicima nego principima.
Trojka se sada nalazi u delikatnoj situaciji – podržavaju princip da se Dodik pojavi pred sudom, ali odbacuju ilegalne i politički motivisane okolnosti tog pojavljivanja.
Utjecaj na pravni i politički sistem
Ovaj slučaj nije samo politički manevar, već simptom duboke institucionalne krize:
-
Pravni sistem BiH funkcionira kao instrument moći, a ne kao zaštitnik zakona i prava.
-
Povjerenje javnosti u institucije ozbiljno je narušeno – građani se pitaju: ko je iznad zakona?
-
Ako institucije postanu poslušne jednom pojedincu, Bosna i Hercegovina riskira instrumentalizaciju države u političke svrhe.
Zaključak
Iako se Milorad Dodik formalno pojavio pred sudom, ovo ne može biti predstavljano kao pobjeda pravnog sistema, ako je proces bio unaprijed dogovoren, zatvoren i selektivan. Istinska demokratija i pravna država pretpostavljaju:
-
Jasnu jednakost svih pred zakonom
-
Potpunu transparentnost sudskih procesa
-
Odstupanje od političke instrumentalizacije institucija
Ako se šta od ovoga preda nadmoćnijim politikama ili dogovorima iza kulisa, ročište postaje simbol licemjerja – priznavanje države bez poštovanja njenog pravnog okvira. Bosna i Hercegovina može preživjeti samo ako njene institucije ostanu iznad svake trgovine – odnosno, ako pravda bude beskompromisna, čak i kada se radi o najmoćnijima među političarima. U konačnici, slučaj Dodik otkriva dublju istinu o stanju u Bosni i Hercegovini – da je balans između politike i institucija ozbiljno narušen. Ako se ovakvi presedani nastave, gdje se zakoni tumače prema potrebi, a sudske procedure podređuju političkim aranžmanima, BiH će se suočiti s još dubljom krizom povjerenja u pravdu. Obnova pravne države zahtijeva odlučnost, hrabrost i transparentnost svih aktera, jer bez toga, svaki sljedeći korak ka stabilnosti bit će samo iluzija na krhkim temeljima.
