U vremenu kada se Bosna i Hercegovina suočava sa ozbiljnom institucionalnom krizom, predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, ponovo je uzdrmao političku scenu izjavama koje su privukle pažnju domaće i međunarodne javnosti. Tokom višesatnog govora u Narodnoj skupštini RS, Dodik je ponudio resurse tog entiteta – poput litijuma – u zamjenu za političku „slobodu“. Ovakav istup dolazi u trenutku kada se BiH nalazi u stanju paralize institucija, a Dodik koristi svoje govore da balansira između agresivne retorike i poziva na saradnju sa svjetskim silama.
Iako se značajan dio govora bavio njegovim tumačenjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, Dodik je iskoristio priliku da ponovo kritikuje visokog predstavnika Christiana Schmidta, optužujući ga za djelovanje mimo prava i volje naroda Republike Srpske. Kritike su upućene i međunarodnoj zajednici, kao i domaćoj opoziciji, za koju je rekao da se ponaša „podanički“. Ipak, kontradiktorno njegovim riječima, Dodik je upravo tim „stranim silama“ poslao apel za saradnju i trgovinu.
U svom govoru, Dodik je poručio sljedeće:
“Republika Srpska je spremna da istraži partnerstvo u vezi s mineralima s Mađarskom, Sjedinjenim Američkim Državama, Srbijom, Rusijom, Evropskom unijom i Kinom.”
Ovom izjavom jasno je stavio do znanja da želi iskoristiti prirodne resurse RS kao sredstvo političkog pregovaranja. Ova ponuda, u kojoj se spominju strateški važni minerali poput litijuma, nosi jasnu poruku – priznajte političku samostalnost entiteta, i Republika Srpska će postati partner za eksploataciju resursa.
U nastavku govora, Dodik je precizirao uvjete pod kojima je spreman sarađivati. Njegova logika se svodi na jednostavnu razmjenu:
Mi nudimo:
-
Vrijednost – kroz eksploataciju prirodnih resursa,
-
Transparentnost – u poslovanju i ugovorima,
-
Saradnju – sa velikim međunarodnim akterima.
Zauzvrat tražimo:
-
Političku slobodu Republike Srpske,
-
Priznavanje postojećeg suvereniteta entiteta,
-
Garantovanje poštovanja Dejtonskog mirovnog sporazuma,
-
Nezavisnost u odlučivanju unutar BiH.
Ovim riječima Dodik nije ostavio dilemu: spreman je staviti prirodna bogatstva RS na pregovarački sto u cilju ostvarivanja političke agende koja vodi ka ojačavanju autonomije entiteta, pa čak i potencijalnoj dezintegraciji države.
Dalje u govoru, Dodik se obrušio na Schmidta i njegove odluke, nazivajući ih nelegitimnim i nepoželjnim za političku stabilnost BiH. Poručio je da želi da „proces saradnje bude ispravan“, naglašavajući:
“Dajte da to učinimo na ispravan način, ne na Schmidtov način. Ja vjerujem u partnerstvo.”
U ovom dijelu govora jasno se vidi politička kalkulacija: Dodik nastoji iskoristiti međunarodni interes za prirodne resurse da bi politički osnažio vlastitu poziciju i dobio internacionalnu validaciju svojih poteza.
Na samom početku obraćanja, pozvao je na „direktne pregovore o modeliranju Dejtona“, naglašavajući da ne prihvata nikakvo nametanje odluka, pogotovo ne od strane OHR-a. Njegova poruka je bila više nego jasna – RS je spremna za razgovore, ali samo ako su utemeljeni na punom uvažavanju entitetske suverenosti.
Uprkos njegovoj ranijoj tvrdoglavosti i odbijanju stranih intervencija, sada je vidljivo da je Dodik spreman i na kompromis – ali ne u pravcu jačanja BiH kao cjeline, već u korist osamostaljenja RS. Spreman je trgovati rudnim blagom za politički legitimitet, što mnogi tumače kao direktno potkopavanje državnih institucija.
Politički posmatrači upozoravaju na potencijalne posljedice ove politike:
-
Eksploatacija prirodnih resursa bez šireg konsenzusa može izazvati dugoročne konflikte u BiH.
-
Zamjena resursa za političku podršku predstavlja rizičan presedan u međunarodnim odnosima.
-
Pokušaj međunarodne validacije separatističkih politika putem ekonomske ponude vodi u dalju destabilizaciju BiH.
U zaključku, Dodikov govor nije bio tek još jedan u nizu populističkih istupa. Ovaj put, poruka je bila artikulisana kao strateška ponuda međunarodnim silama – otvoreno je rečeno da je RS spremna da ustupi svoje prirodno bogatstvo, ako joj se za uzvrat dozvoli da politički krene putem koji ugrožava integritet države BiH. Bez obzira na to hoće li neko prihvatiti ovu ponudu, jasno je da Dodik koristi resurse RS kao valutu u političkoj trgovini, s ciljem ostvarivanja dugoročnih planova o potpunoj autonomiji entiteta.
