Na današnjoj sjednici NSRS ponovo je skrenula pažnju javnosti Anja Ljubojević, potpredsjednica parlamenta, čijem se izlaganju može pridružiti epitet ostrašćenog monologa punog uvreda i negiranja činjenica. Njeni nastupi iz parlamentarne govornice, kako je izviješteno, obuhvatili su otvoreno negiranje genocida u Srebrenici i grube uvrede upućene međunarodnim predstavnicima — među kojima je visokog predstavnika Christiana Schmidta nazvala riječju koja je uvredljiva. Ovaj događaj nije izoliran slučaj, već dio niza istupa koji, prema članku, predstavljaju upornu praksu političkog ekstremizma i omalovažavanja žrtava.Iz samog govora i konteksta izričito proizlazi nekoliko problema koji se ponavljaju u ponašanju Ljubojević:
-
Negiranje presuda i historijskih činjenica;
-
Uvredljiva retorika usmjerena prema žrtvama i njihovim porodicama;
-
Instrumentalizacija funkcije za političku propagandu i dodvoravanje stranačkom lideru.
Autor teksta napominje da je Ljubojević već više puta iskazivala stavove koji dovode u pitanje pravosnažne odluke međunarodnih sudova — konkretno, presude Međunarodnog suda pravde i Haškog tribunala o događajima u Srebrenici. Time, kako se ističe, ona prelazi okvire političke kritike i zalazi u zonu govora mržnje i javnog ponižavanja žrtava. U tekstu se također navodi da takvi postupci nisu samo moralno neprihvatljivi, već imaju i pravne implikacije: negiranje genocida je kažnjivo prema Krivičnom zakonu BiH, pa bi stoga nadležne institucije morale reagirati.
Dalje, članak ističe kako Ljubojević u svojim istupima pokazuje malograđansku bahatost i sistematsko ulizivanje Miloradu Dodiku, gradeći svoju političku poziciju kroz uvrede prema neistomišljenicima i relativiziranje odgovornosti. Takvo ponašanje, prema autoru, dodatno raslojava društvo i udaljava javnu riječ od osnovnih civilizacijskih normi: poštovanja prema žrtvama i slaganja s pravnom istinom.
U tekstu se navodi i očekivanje da će institucije reagirati, s posebnim naglaskom na Tužilaštvo BiH. Motivacija za to izrijekom se objašnjava: ako se želi spriječiti i sankcionisati krivično djelo negiranja genocida, neophodna je pravna istraga i eventualno pokretanje postupka protiv onih koji javno šire takve tvrdnje. Autor članka predlaže da odgovor bude jasan i institucionalan, ne prepuštajući stvar samo političkoj polemici.
Za preglednost, ključni elementi i argumenti iz članka mogu se sažeti u sljedećoj listi:
-
Što je problematično u nastupu Anje Ljubojević:
-
Negiranje genocida u Srebrenici;
-
Uvredljivi komentari prema žrtvama i porodicama;
-
Uporno omalovažavanje onih koji ne veličaju lidera SNSD-a;
-
Korištenje funkcije za širenje podjela i govora mržnje.
-
-
Posljedice koje članak ističe:
-
Moralna sramota i potkopavanje vladavine prava;
-
Potencijalno krivično gonjenje zbog zakonske zabrane negiranja genocida;
-
Dalje urušavanje institucionalnog ugleda i rast polarizacije u društvu.
-
-
Zahjevi/ocjene iz teksta:
-
Da Tužilaštvo BiH i druge nadležne institucije preispitaju Ljubojevičino ponašanje;
-
Da se sustavno radi na zaštiti žrtava i očuvanju pravne istine.
-
U članku se jasno stavlja do znanja da ovakvo javno ponašanje nije tek stvar konfliktnog diskursa, već ima šire implikacije: negiranje utvrđenih ratnih zločina i jedinog potvrđenog genocida u regiji ne samo da vrijeđa preživjele i porodice žrtava, već i potkopava same temelje pravne odgovornosti i međunacionalnog pomirenja. Autor upućuje i na činjenicu da je povjerenje u institucije nalik na stub: kada pojedini zvaničnici koriste javnu funkciju za relativizaciju presuda, stub se ljulja i cijelo društvo trpi posljedice.Zaključno, članak upozorava da ponašanje Anje Ljubojević prelazi granice političke polemike i ulazi u domen govora mržnje i pravne opasnosti. Naglašava se da bi javni odgovor morao biti institucionalan: istraga i eventualne sankcije od strane nadležnih organa predstavljaju jedini način da se spriječi normalizacija negiranja genocida i da se zaštite dostojanstvo žrtava. Tekst poziva na obnavljanje odgovornosti u javnom govoru i na vraćanje političke debate u okvire poštovanja činjenica, pravne sigurnosti i civilizacijskih normi. Bez takve reakcije, upozorava autor, država i društvo riskiraju dalji pad povjerenja u institucije i produbljivanje podjela koje već odavno opterećuju politički život u Bosni i Hercegovini.
Sve što je izrečeno na ovoj sjednici pokazuje da se Narodna skupština RS nalazi u dubokoj političkoj i institucionalnoj krizi, u kojoj se odluke donose pod pritiskom i u kojoj se teško razaznaje granica između legitimnog političkog djelovanja i ličnih obračuna. Govori poput Vukanovićevog predstavljaju pokušaj da se u javni diskurs vrati ozbiljna rasprava o budućnosti građana i društva u cjelini, ali i pokazatelj koliko je teško održati stabilnost u uslovima kada se pažnja javnosti stalno skreće sa ključnih životnih pitanja. Upravo zbog toga, njegov nastup ostaje važna poruka – da politika ne smije biti minsko polje, već prostor dijaloga i dogovora.
