U javnom prostoru Bosne i Hercegovine ponovo se otvorila snažna rasprava o budućem uređenju države, nakon izjava Željane Zovko, europarlamentarke iz redova HDZ-a, koje su izazvale burne reakcije, posebno u Sarajevu. Njene poruke, iznesene tokom gostovanja u programu RTV Herceg-Bosne, dodatno su zaočale već postojeće političke i društvene podjele, jer se direktno tiču pitanja federalizma, nacionalnog identiteta i opstanka države kakva danas postoji.
U svojim istupima, Zovko je naglasila da je federalizam evropski model uređenja, a ne, kako se često tvrdi, put ka razbijanju države. Prema njenim riječima, takav model ne bi značio cijepanje Bosne i Hercegovine, već bi predstavljao institucionalni okvir u kojem bi svaki od konstitutivnih naroda imao mogućnost da u potpunosti zaštiti vlastiti politički, kulturni i nacionalni identitet. Ona je dodala da je dio političkih aktera svjestan da bi ulazak BiH u Evropsku uniju značio kraj njihove političke uloge, jer bi nestala potreba za stalnim međunarodnim posredovanjem u unutrašnjim pitanjima zemlje.
U razradi svojih stavova, Željana Zovko se otvoreno pozvala na teze Maxa Primorca, američkog lobiste koji se godinama zalaže za uspostavu tri federalne jedinice u Bosni i Hercegovini. Prema njenom tumačenju, takvo rješenje je jedini realan garant biološkog i političkog opstanka Hrvata u BiH. Zovko je naglasila da se ovakva razmišljanja ne pojavljuju iznenada, već da već dugo vremena kruže u određenim krugovima međunarodne zajednice.
Kao dodatni argument, ona je spomenula i Studiju Međunarodne krizne grupe iz 2014. godine, u kojoj se navodi da su politički identiteti tri konstitutivna naroda već faktički oblikovani oko teritorija koje su tokom rata kontrolisale različite vojne formacije. Prema toj logici, današnja Bosna i Hercegovina već funkcioniše kroz jasno prepoznatljive političko-teritorijalne cjeline, iako one nisu formalno uređene na način koji bi, kako tvrdi Zovko, omogućio stabilnost i razvoj. U tom kontekstu, BiH je uporedila s Belgijom, državom koja je uređena kao složena federalna zajednica, uz napomenu da je cilj smanjenje prevelike administracije koja, prema njenom mišljenju, guši ekonomski i društveni napredak.
Zovko je pritom iznijela i veoma oštru procjenu budućnosti zemlje ukoliko se ovakav model ne prihvati. Prema njenim riječima, alternativa federalizaciji u tri jedinice jeste nestanak Hrvata kao političkog faktora, što bi neminovno dovelo do potpunog raspada Bosne i Hercegovine na bošnjački i srpski entitet. Takav scenario, kako je upozorila, ne bi bio problem samo za BiH, već bi imao ozbiljne posljedice i po Evropsku uniju, posebno kada je riječ o sigurnosti njenih granica i stabilnosti jugoistočne Evrope.
Ključne poruke koje je Zovko poslala mogu se sažeti u nekoliko tačaka:
-
federalizam vidi kao evropski i funkcionalan model,
-
smatra da su tri federalne jedinice nužne za ravnopravnost naroda,
-
upozorava na politički nestanak Hrvata bez takvog rješenja,
-
tvrdi da bi alternativni scenariji vodili ka raspadu države,
-
naglašava potencijalne sigurnosne posljedice za Evropu.
Nedugo nakon ovih izjava, uslijedio je i snažan odgovor iz Sarajeva. Mirsad Tokača, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra, reagovao je ironično, ali i vrlo direktno, osporavajući logiku koju zastupa Željana Zovko. Njegova poruka, upućena javnosti, glasila je da je takvo rješenje zaista „kao stvoreno za Hrvatsku“, aludirajući na to da bi se, slijedeći istu logiku, moglo krenuti s preuređenjem Hrvatske kroz teritorijalne cjeline poput Kninske krajine, Dalmacije ili Istre. Ovom izjavom Tokača je želio ukazati na apsurdnost primjene etničkog federalizma kao univerzalnog rješenja i na opasnosti koje takav pristup nosi.
U zaključku, polemika između Željane Zovko i Mirsada Tokače još jednom je pokazala koliko su duboke razlike u viđenju budućnosti Bosne i Hercegovine. Dok jedni federalizam u tri jedinice vide kao spas i jedini održivi model, drugi ga doživljavaju kao opasan korak ka daljoj etničkoj podjeli i destabilizaciji zemlje. Očigledno je da se ova rasprava ne vodi samo o administrativnom uređenju, već o samoj suštini države, njenom identitetu i mjestu u Evropi. Bez iskrenog dijaloga i uvažavanja svih perspektiva, ovakve debate će i dalje ostajati izvor političkih tenzija, umjesto rješenja koja bi vodila stabilnosti i dugoročnom miru.
