Članak se fokusira na bijeg i opasnost koju predstavlja Alija Balijagić, osumnjičen za dvostruko ubistvo. Balijagić, bivši zatvorenik sa višestrukim kriminalnim dosijeom, postao je simbol prijetnje po društvo u regionu, dok nadležne službe Crne Gore i Srbije tragaju za njim po nepristupačnim terenima. Na dan 25. oktobra 2024., prema tvrdnjama, ubio je Jovana i Milenku Madžgalj u selu Sokolac kod Bijelog Polja, od kada je stalno u bijegu, koristeći napuštene katune i nepristupačne predjele za sklonište.
Razrada:
Policija je pratila njegov trag na teritoriji Crne Gore, u blizini granice sa Srbijom. Prema saznanjima iz izvora, Balijagić je privremeno boravio u jednom napuštenom katunu, gdje su pronađeni tragovi njegovog prisustva, uključujući flašu koja je poslana na DNK analizu. Prelazak između Crne Gore i Srbije dodatno otežava potragu, jer granica omogućava Balijagiću slobodno kretanje, što komplicira međunarodnu saradnju u ovom slučaju.
Balijagić je odrastao u okolini Bijelog Polja i vrlo dobro poznaje teren, što mu omogućava da se efikasno skriva od policije. Naš sagovornik iz policije ističe da je već prešao između 100 i 150 kilometara, koristeći svoje znanje o lokalnim putevima i stazama. Zimski uslovi i nepristupačnost terena dodatno otežavaju potragu, dok Balijagićeva strategija uključuje korištenje svih mogućih resursa na terenu. Još uvijek nije jasno kako dolazi do hrane, ali izvori smatraju da je možda unaprijed pripremio skloništa i zalihe.
Bivši načelnik zatvora Sremska Mitrovica, Trivun Ivković, naglašava da su ovakvi bjegunci, posebno oni sa dugogodišnjim kriminalnim iskustvom poput Balijagića, izuzetno vješti u preživljavanju i sposobni za sve vrste radnji. Prema Ivkoviću, Balijagić je već u zatvoru pokazivao osobine koje ga čine opasnim po društvo – nedostatak empatije, odsustvo kajanja, i duboko ukorijenjenu sklonost kriminalu. Ivković naglašava da psiholozi opisuju Balijagića kao osobu bez emocionalne povezanosti s drugima, što ga čini prijetnjom ne samo po okolinu, već i po vlastiti život.
Nadalje, Ivković smatra da za Balijagića ne postoji mogućnost resocijalizacije. Ovi pojedinci, kako tvrdi, naučili su da prežive u teškim uslovima, što ih čini otpornim na promjene koje bi ih uvele u društveno prihvatljive tokove. On ističe da će jedino zima, uz divlje životinje i hladnoću, možda natjerati Balijagića da izađe iz skloništa. Balijagićeva primarna briga sada je da sačuva vlastiti život, a vjeruje se da će, zbog svoje strategije bijega, nastojati preći na Kosovo, gdje bi mu, prema Ivkoviću, možda bila pružena podrška.
Posljednji put, Balijagić je navodno viđen u blizini sela Kamena Gora kod Prijepolja, gdje su ga mještani primijetili s puškom i rancem na leđima. Policija, predvođena žandarmerijom, pretražuje područje i provjerava sve lokacije gdje bi mogao biti. Pored policije Srbije, i crnogorske snage aktivno učestvuju u potrazi, pregledajući kuće ljudi s kojima je Balijagić ranije bio povezan.
Zaključak:
Potraga za Alijom Balijagićem nije samo lokalno pitanje već postaje regionalni sigurnosni izazov, s obzirom na njegovu sposobnost da se prilagodi i preživi u teškim uslovima. Prijetnja koju predstavlja naglašava potrebu za bliskom saradnjom između policijskih službi Crne Gore i Srbije, kao i potencijalno uključivanje šire zajednice. Iako zima može otežati njegov boravak na otvorenom, još uvijek postoji strah da će Balijagić pokušati pronaći izlaz prema Kosovu, gdje bi bio u mogućnosti da se sakrije duže vrijeme. U ovom trenutku, napori policije ostaju usmjereni na sprečavanje daljnjeg bijega, dok javnost iščekuje konačan ishod ovog intenzivnog lova na odbjeglog bjegunca.
Balijagićev slučaj oslikava i izazove s kojima se suočavaju sigurnosne službe u regionu, naročito u područjima gdje su granice lako propusne. S obzirom na geografski karakter Balkana, kriminalci često koriste nepristupačne planinske puteve i slabo nadzirane granice za bijeg i sakrivanje. Ovaj slučaj je podsjetnik na važnost jače saradnje među državama kada je riječ o sigurnosti, jer se granice često koriste kao prednost u bijegu. Istovremeno, potrebna je dodatna obuka i oprema policijskih snaga kako bi mogli efikasnije pratiti i hvatanje osoba koje su u stanju koristiti prirodne prepreke kao saveznike. U konačnici, Balijagićevo hapšenje zavisit će ne samo od upornosti nadležnih organa, već i od njihove spremnosti da unaprijede pristupe u borbi protiv organizovanog i tvrdokornog kriminala.
