Mirnesa Tikvina (djevojačko Abidović) preživjela je strahote Srebrenice kao četverogodišnja djevojčica, a danas živi u Washingtonu, gdje predaje na nekoliko univerziteta. Rođena u Zvorniku 1991. godine, njena porodica je početkom agresije na BiH pobjegla u Srebrenicu.
– Slabo se sjećam vremena provedenog u Srebrenici kao mala djevojčica, ali iz priča koje su ispričali moji roditelji, skloništa smo tražili u spaljenim zgradama – kaže Mirnesa.
Sjeća se kako su noći bile zastrašujuće zbog zvukova granata i ljudske vriske. Neki ljudi, koji više nisu mogli podnijeti patnju, odlučivali su se na samoubistvo. Mirnesin otac je često išao u napuštene kuće tražiti hranu jer ono što su dobivali nije bilo dovoljno. Njena majka je pravila lutkice od odjeće i slatkiše od samog šećera.
Njena majka, brat, tetka Mevlida i ona su bili prevezeni od Srebrenice do Tuzle, dok je Vojska RS zaustavljala autobuse u potrazi za muškarcima. Njen otac Muradif, djed Ragib, amidže Ferid, Ramiz i Kemal, te rođaci Fikret i Enes su pješačili kroz šume do Tuzle. Svi su stigli osim Ragiba i Fikreta, koji su sahranjeni u Potočarima.
Mirnesina porodica se 1999. godine preselila u Hartford, Connecticut. Ona je završila dva magisterija u smjeru nursing i trenutno je u praksi, te predaje na prestižnim univerzitetima u Washingtonu DC.
Ističe kako je dijaspora aktivna u organizaciji obilježavanja genocida u Srebrenici širom SAD-a, kako bi se osiguralo da se žrtve pamte i da buduće generacije razumiju šta se dogodilo. Napominje kako je bitno da se doprinosi istini, posebno u kontekstu porasta negiranja genocida i pokušaja revizije historije.
– Jako je bitno da naša i buduća generacija doprinosi istini – rekla je Mirnesa za Fenu.
