Objava novih, dosad nedostupnih dokumenata iz opsežnog predmeta Jeffreyja Epsteina izazvala je snažne političke potrese u Sjedinjenim Američkim Državama. Materijali koji su krajem januara stavljeni na raspolaganje javnosti i zakonodavcima otvaraju niz pitanja o istinitosti ranijih izjava bivših i sadašnjih visokih zvaničnika, uključujući i samog Donalda Trumpa. U središtu pažnje našle su se tvrdnje da su pojedini detalji iz istrage godinama bili prikrivani ili selektivno objavljivani.

Cijeli slučaj dodatno je dobio na težini nakon što su članovi Kongresa dobili pristup neredigiranim dokumentima. Republikanski zastupnik Thomas Massie i demokrata Ro Khanna izjavili su da su tokom svega dva sata pregleda otkrili imena šestorice moćnih muškaraca čiji su identiteti prethodno bili zacrnjeni bez jasnog objašnjenja. Njihova poruka bila je jasna: ako se u kratkom vremenu može otkriti toliko skrivenih podataka, postavlja se pitanje šta se još krije u milionima stranica dokumentacije.

Jedan od ključnih elemenata novih otkrića odnosi se na Trumpove ranije izjave o tome da nije imao saznanja o Epsteinovim zločinima. Godine 2019. tvrdio je da nije znao ništa o navodnom seksualnom iskorištavanju maloljetnica. Međutim, dokument FBI-a, koji se odnosi na razgovor s tadašnjim šefom policije Palm Beacha, sugerira da je Trump sredinom 2000-ih rekao kako mu je drago što je istraga pokrenuta, jer je, navodno, „svima bilo poznato šta Epstein radi“. Ovaj detalj baca novo svjetlo na ranije tvrdnje i pokreće pitanje dosljednosti u javnim istupima.

Podsjetimo, Epstein je 2008. godine postigao nagodbu s tužiteljstvom na Floridi i odslužio kaznu koja je u javnosti ocijenjena kao izuzetno blaga, s obzirom na težinu optužbi. Taj sporazum izazvao je brojne kontroverze, posebno kada su mediji, predvođeni istraživačkim novinarima, počeli razotkrivati moguće propuste i zataškavanja u pravosudnom sistemu.

Novi dokumenti također su otvorili pitanje uloge FBI-a i njegovog direktora Kasha Patela, koji je ranije pod zakletvom izjavio da nema vjerodostojnih informacija o tome da je Epstein trgovao djevojkama za druge osobe. Međutim, zakonodavci sada tvrde da dokumentacija sugerira postojanje dodatnih imena i potencijalnih poveznica, što dovodi u pitanje vjerodostojnost ranijih svjedočenja.

Prema navodima Massieja i Khanne, među osobama čija su imena naknadno otkrivena nalaze se:

  1. Leslie Wexner, biznismen kojeg je FBI ranije označio kao mogućeg suzavjerenika;
  2. Sultan Ahmed bin Sulayem, povezan s elektronskom prepiskom;
  3. Salvatore Nuara, navodno bivši kontakt iz njujorške policije;
  4. Nicola Caputo, bivši evropski političar;
  5. Zurab Mikeladze;
  6. Leonic Leonov.

Važno je naglasiti da samo spominjanje imena u dokumentima ne predstavlja dokaz krivnje. Ipak, činjenica da su identiteti prvobitno bili zaštićeni bez jasnog obrazloženja izazvala je sumnju u transparentnost postupanja Ministarstva pravosuđa.

Dodatni pritisak usmjeren je i prema ministru trgovine Howardu Lutnicku, koji je ranije tvrdio da je prekinuo kontakte s Epsteinom 2005. godine. Novi zapisi pokazuju da je i nakon tog perioda pokušavao stupiti u kontakt s njim, a pred Kongresom je potvrdio i da je 2012. posjetio Epsteinov otok zajedno s porodicom. Ove kontradikcije dodatno pojačavaju sumnje da su pojedini zvaničnici umanjivali ili pogrešno predstavljali prirodu svojih veza.

Kongres sada traži odgovore na nekoliko ključnih pitanja:

  • Zašto je značajan dio dokumentacije i dalje redigiran?
  • Zbog čega su neka imena moćnih pojedinaca bila zaštićena, dok su identiteti brojnih žrtava postali javni?
  • Zašto nisu pokrenute dodatne istrage protiv potencijalnih saučesnika?

Političke posljedice ovih otkrića mogle bi biti dalekosežne. Dok jedni tvrde da se radi o pokušaju diskreditacije Trumpa i njegovih saradnika, drugi insistiraju na potpunoj transparentnosti i odgovornosti svih uključenih.

U konačnici, objavljeni dokumenti iz dosjea Epstein ponovo su otvorili staru, ali nikada do kraja razjašnjenu aferu koja dotiče sam vrh američke političke i poslovne elite. Bez obzira na političku pripadnost, zahtjevi za potpunim razotkrivanjem činjenica postaju sve glasniji. Hoće li ova nova faza istrage rezultirati konkretnim pravnim koracima ili će ostati na nivou političkog prepucavanja, ostaje da se vidi. Ono što je sigurno jeste da se povjerenje javnosti u institucije dodatno testira u jednom od najosjetljivijih slučajeva savremene američke historije.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here