Oglasi - Advertisement

Nakon što su Sjedinjene Američke Države izvele snažne zračne udare na iranska nuklearna postrojenja, u javnosti se pojavila značajna razlika u procjenama o stvarnom učinku tih napada. Dok je predsjednik Donald Trump u više navrata tvrdio da su mete “potpuno i totalno razorene”, rani obavještajni izvještaji ukazuju na to da su posljedice znatno ograničenije. Naime, izvještaj Odbrambene obavještajne agencije (DIA), koji je i dalje klasificiran kao povjerljiv, sugerira da je iranski nuklearni program samo privremeno unazadovan, i to za najviše nekoliko mjeseci.

Ova procjena, prema izvorima bliskim Pentagonu, temelji se na analizi štete izvedenoj od strane Centralnog američkog zapovjedništva, odmah nakon završetka napada. Iako su pogođene ključne lokacije kao što su Fordow, Natanz i Isfahan, većina štete se odnosi na objekte iznad zemlje, uključujući:

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
  • Električnu infrastrukturu koja napaja postrojenja.

  • Nadzemne objekte koji se koriste za pretvaranje uranija u metal — ključni korak u proizvodnji nuklearne bombe.

Međutim, informacije iz obavještajne zajednice govore da centrifuge za obogaćivanje uranija nisu uništene i da su zalihe visoko obogaćenog uranija ostale netaknute. Dakle, osnovne komponente iranskog nuklearnog programa još uvijek postoje, što znači da je Teheran, ukoliko to odluči, u mogućnosti da nastavi s razvojem oružja za masovno uništenje u relativno kratkom vremenu.

U suprotnosti s ovom ocjenom, Bijela kuća je burno reagirala na objavu izvještaja. Glasnogovornica Karoline Leavitt javno je izjavila da je u pitanju “najviši oblik dezinformacije” i da je izvještaj procurio iz obavještajnih krugova od strane “nižerangiranog gubitnika”, kako je izjavila, u pokušaju diskreditacije predsjednika i američkih pilota koji su izveli operaciju. Leavitt je naglasila da su američke bombe, teške čak 13 tona, precizno pogođene mete i da se “svi znaju šta se dogodi kada takva bomba pogodi cilj – potpuno uništenje.”

Iako je američko Ministarstvo odbrane saopćilo da je misija “nadmoćno uspješna”, neki visoki vojni dužnosnici zadržavaju rezerve. General Dan Caine, načelnik Združenog stožera američke vojske, izjavio je da je “preuranjeno govoriti o punom uspjehu”, budući da obavještajni timovi još analiziraju podatke s terena i ne mogu sa sigurnošću reći koliko je iranska sposobnost za proizvodnju nuklearnog oružja zaista uništena.

Važno je napomenuti da je u danima koji su prethodili američkim napadima, Izrael također izvodio udare na iranske mete. Međutim, izraelske vlasti su tada naglašavale da je za potpuni uspjeh neophodno korištenje upravo bombi za razbijanje bunkera, kakve su kasnije upotrijebile SAD. I pored te saradnje u operaciji, ostaje pitanje da li su ciljevi zaista ostvareni.

Trump je i dalje uvjeren u uspjeh operacije te je nazvao vijesti koje prenose drugačije informacije – lažnim. Njegovo samopouzdanje dodatno je potvrđeno u izjavama u kojima tvrdi da su “iranska postrojenja uništena do temelja” i da “Teheran neće moći obnoviti nuklearni program u dogledno vrijeme.”

S obzirom na kontrast između političkih izjava i obavještajnih analiza, pojavljuje se nekoliko ključnih dilema:

  1. Jesu li američke vlasti precijenile uspjeh svojih udara?

  2. Može li Iran brzo obnoviti kapacitete koje je navodno izgubio?

  3. Kolika je stvarna razlika između vojne retorike i obavještajnih činjenica?

Zbunjenost oko realnog učinka napada dodatno podstiče javnost na sumnju u zvanične narative, što bi moglo imati posljedice po političko povjerenje u vojne strukture i administraciju u cjelini.

Zaključno, iako je operacija predstavljena kao veliki trijumf za američku vojsku i vanjsku politiku, nedostatak preciznih i jedinstvenih podataka o razmjerima štete otvara prostor za sumnje i spekulacije. Ako se obavještajne procjene pokažu tačnim, Iran bi mogao relativno brzo da povrati izgubljene kapacitete, čime bi se cijela operacija svela na privremenu odgodu, a ne stvarnu eliminaciju prijetnje.

U tom kontekstu, ostaje ključno pitanje: je li ova vojna intervencija bila samo demonstracija sile ili stvarna prekretnica u zaustavljanju nuklearne prijetnje? Odgovor na to pitanje još je neizvjestan, ali ono što je sigurno jeste da su sukobi informacija između političkih i obavještajnih centara moći u punom jeku – a to samo dodatno komplikuje sliku o stvarnom stanju na terenu.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here