Islam je sveobuhvatna religija koja obuhvata i pojašnjava ključna pitanja važna za svakodnevni život čovjeka, kao i ona sporedna čije zanemarivanje može dovesti do grijeha. Jedno od tih pitanja odnosi se na konzumiranje hrane, odnosno pravilo o jedenju i pijenju lijevom rukom.
Primjećeno je da mnogi ljudi u našem društvu koriste lijevu ruku prilikom jela i pića, pa smatram da je važno razjasniti značaj ovog propisa.
Što se tiče propisa o jedenju i pijenju lijevom rukom, postoji mnogo hadisa koji se mogu podijeliti u tri kategorije:
Prva kategorija hadisa naređuje upotrebu desne ruke prilikom jela. Ebu Selema, radijallahu anhu, kazuje: “Kao dječak bio sam pod skrbništvom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa pošto sam, dok bih jeo, ruku pružao po cijeloj posudi, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom mi je rekao: ‘Dječače, spomeni ime Uzvišenog Allaha – bismillah, jedi desnom rukom i jedi ispred sebe.’ Na takav sam način poslije jeo.” (Buhari i Muslim).
Druga kategorija hadisa zabranjuje konzumiranje hrane i pića lijevom rukom. Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Neka niko od vas nikako ne jede i ne pije lijevom rukom, jer doista šejtan jede i pije lijevom rukom.” (Muslim).
Treća kategorija hadisa sadrži dove protiv onih koji iz oholosti odbijaju jesti desnom rukom. Selema b. Ekva, radijallahu anhu, prenosi da je neki čovjek jeo kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, lijevom rukom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Jedi desnom rukom!” Čovjek odgovori: “Ne mogu” – a samo ga je oholost spriječila da to učini. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “I ne mogao!” Nakon toga, ovaj čovjek više nije mogao ruku podići do usta. (Muslim).
Draga braćo i sestre, na osnovu navedenih hadisa, možemo zaključiti da onaj ko jede ili pije lijevom rukom jasno odstupa od sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i na taj način oponaša prokletog šejtana. Mnogi to rade iz navike preuzete iz zapadnjačkog bontona.
Svaki blagoslov, pa makar se radilo i o “sitnim” postupcima, leži u slijeđenju sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok svaka nesreća i nazadnost leže u suprotstavljanju ovom sunnetu.
Jedan od glavnih razloga uspjeha i superiornosti prvih generacija muslimana bio je njihova dosljednost u prakticiranju sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez obzira o čemu se radilo.
Muavija b. Kurra prenosi od svoga oca da je kazao: “Došao sam kod Allahovog Poslanika i dao mu prisegu, a dugme na vrhu njegove košulje bilo je otkopčano.” Urva kazuje: “Nikada nisam vidio ni Muaviju ni njegovog sina, bez obzira da li bilo ljeto ili zima, a da gornja dugmad na njihovim košuljama nije bila otkopčana.” (Ibn Madža, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani).
Abdullah b. Mugaffel, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je bacanje kamenčića, rekavši: ‘Oni ne mogu ubiti ulov i raniti neprijatelja, već samo mogu izbiti oko i slomiti zub.’” U drugoj verziji navodi se da je jedan rođak Abdullaha b. Mugaffela, radijallahu anhu, bacao kamenčiće, pa mu je to ovaj zabranio rekavši: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je bacanje kamenčića i rekao: ‘Oni ne mogu usmrtiti lovinu.’ Zatim je njegov rođak ponovo počeo bacati, a Abdullah b. Mugaffel reče mu: ‘Ja ti govorim da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to zabranio, a ti ih ponovo bacaš!? Od sada s tobom više nikada neću progovoriti!’” (Buhari i Muslim).
Iz svega ovoga možemo zaključiti koliko je bitno pridržavati se sunneta i koliko nas udaljavanje od njega može koštati na duhovnom putu. Praksa prvih generacija muslimana pokazuje nam da uspjeh dolazi iz dosljednosti u vjeri i slijeđenju sunneta, dok svako odstupanje može donijeti neželjene posljedice.
piše mr. Elvedin Pezić
