Napad koji je u ranim jutarnjim satima potresao Iran nije bio improvizovana vojna akcija, već rezultat dugotrajne i precizne obavještajne pripreme. Prema navodima koje donosi The New York Times, operacija u kojoj je ubijen iranski vrhovni vođa Ali Khamenei pažljivo je planirana mjesecima, a ključni trenutak dogodio se tek kada su američke službe došle do tačne informacije o njegovoj lokaciji i vremenu sastanka s najvišim državnim i vojnim dužnosnicima.
U središtu cijele operacije nalazila se obavještajna mreža koju je vodila CIA. Prema istim izvorima, američki agenti su duže vrijeme pratili kretanje ajatolaha, analizirali obrasce njegovih susreta i procjenjivali sigurnosne protokole. Prelomni trenutak nastupio je kada su detektirali tačnu lokaciju i termin sastanka u jednom od vladinih kompleksa u centru Teherana, na kojem je trebalo da se okupe najviši predstavnici iranskog političko-sigurnosnog vrha.
Te informacije su, navodno, odmah podijeljene s Izraelom. Upravo ta razmjena obavještajnih podataka omogućila je sinhronizaciju napada koji su zajednički izvele američke i izraelske snage. Izvor blizak operaciji navodi da je prvobitni plan bio da se udar izvede noću, pod okriljem tame. Međutim, nakon saznanja o sastanku zakazanom za subotnje jutro, donesena je odluka da se termin prilagodi i iskoristi jedinstvena prilika za istovremeni udar na više ključnih meta.
Prema izvještaju, na tom sastanku su se trebali pojaviti visoki dužnosnici, među kojima:
- Mohammad Pakpour, zapovjednik Korpusa islamske revolucionarne garde
- Aziz Nasirzadeh, ministar odbrane
- Ali Shamkhani, šef Vojnog vijeća
- Seyyed Majid Mousavi, zapovjednik zračnih snaga Revolucionarne garde
- Mohammad Shirazi, zamjenik ministra obavještajnih poslova
Sama operacija započela je u Izraelu oko šest sati ujutro, kada su borbeni avioni poletjeli iz baza. Iako broj letjelica nije bio velik, bili su opremljeni visokopreciznim projektilima dugog dometa, što je omogućilo napad bez potrebe za masovnim angažmanom snaga. Dva sata i pet minuta nakon polijetanja, oko 9:40 po teheranskom vremenu, rakete su pogodile ciljani kompleks.
U trenutku udara, dio iranskih sigurnosnih čelnika nalazio se u jednoj zgradi unutar kompleksa, dok je Ali Khamenei bio smješten u susjednom objektu. Napad je izveden gotovo simultano na više lokacija u glavnom gradu, čime je, prema riječima izvora iz izraelske vojno-obavještajne zajednice, postignuto “taktičko iznenađenje”, uprkos navodnim iranskim pripremama za mogući sukob.
Iranska državna agencija IRNA potvrdila je smrt dvojice visokih vojnih dužnosnika – kontraadmirala Shamkhanija i generala Pakpoura. Ovi gubici, zajedno s ubistvom vrhovnog vođe, predstavljaju težak udarac za iranski političko-vojni vrh.
Prema ocjenama analitičara, uspjeh operacije rezultat je kombinacije nekoliko faktora:
- Mjeseci nadzora i prikupljanja podataka o kretanju i navikama vrhovnog vođe.
- Bliska koordinacija između američkih i izraelskih službi.
- Fleksibilnost u promjeni vremena napada radi maksimalnog učinka.
- Upotreba preciznog naoružanja koje je omogućilo ciljani udar bez velikog broja aviona.
Zanimljivo je da je predsjednik Donald Trump još ranije tvrdio kako Sjedinjene Države znaju gdje se nalazi ajatolah i da bi ga mogle eliminirati. Bivši američki dužnosnici navode da su ti podaci dolazili iz iste obavještajne mreže koja je korištena i u ovoj operaciji.
Cijeli događaj otvara niz pitanja o sigurnosnim propustima unutar Irana. Uprkos signalima iz Washingtona i Tel Aviva da je takav napad moguć, čini se da nisu poduzete adekvatne mjere zaštite. Eliminacija vrhovnog vođe u srcu Teherana simbolički je i strateški udar bez presedana, koji može imati dalekosežne posljedice po unutrašnju stabilnost zemlje i ravnotežu moći u regiji.
U zaključku, operacija koja je rezultirala smrću Alija Khameneija predstavlja primjer kako kombinacija obavještajne preciznosti, političke odluke i vojne koordinacije može dovesti do brzog i odlučujućeg ishoda. Ipak, dok je s jedne strane ostvaren taktički uspjeh, s druge strane ostaje otvoreno pitanje kakve će biti dugoročne posljedice po regionalnu sigurnost. Bliski istok, već opterećen tenzijama, sada ulazi u novu fazu neizvjesnosti, u kojoj će politički, vojni i diplomatski potezi imati presudnu ulogu u oblikovanju budućnosti regije.
