Pitanje: Posjedujem Nur dovu, za koju se smatra da čuva čovjeka, i nosim nekakav crveni konac koji sam dobila od jedne žene. Postupam li pogrešno? Nedavno sam pročitala da dragi Allah čovjeka prepusti onome za šta on, čovjek, smatra da ga čuva.
Odgovor: Nur dova nije prenesena u vjerodostojnim predanjima; ljudi su je sastavili. I bolje je učiti one dove koje je učio naš dragi Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem. Vješanje hamajlija može biti veliki širk, koji izvodi iz islama, a može biti i manji širk, shodno uvjerenju onoga koji nosi na sebi hamajliji i na osnovu nje same. Ako čovjek okači hamajliju zato što je uvjeren da ona otklanja zlo i donosi korist, čini širk u rububijetu. Ako se obraća tim istim hamajlijama za pomoć, čini širk u uluhijetu.
Evo nekoliko ajeta i hadisa koji se bave ovom temom.
Svemogući Allah rekao je: “Ako te od Allaha neka nevolja pogodi – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako i kakvo dobro podari – pa, samo je On Svemoćni…” (El-En‘am, 17). “Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro, niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova Svojih; On prašta i milostiv je” (Junus, 107).
Ukba b. Amir el-Džuheni, radijallahu anhu, pripovijeda da je kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, došlo deset ljudi da mu daju prisegu, pa je primio od deveterice, a od jednog nije. Ashabi mu rekoše: “Allahov Poslaniče, zašto si prihvatio prisegu od ove deveterice, a od ovoga nisi?!” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: “Zato što na sebi ima hamajliju.” Onaj čovjek odmah uvuče ruku u njedra i uništi hamajliju. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je primio i njegovu prisegu, dodavši: “Ko okači hamajliju počinio je širk” (Ebu Davud i El-Hakim).
Zejneba, žena Abdullaha b. Mesuda, radijallahu anhu, pripovijeda: “Jedna starica, koja je davala zapise protiv crvenila, dolazila je kod nas; a mi smo imali visok krevet. Kad bi Abdullah ušao u kuću, malo bi se nakašljao i progovorio, pa bi se ona zaklonila od njega. Jednom je prilikom došao i sjeo pored mene, te na meni vidio konac i upitao: ‘Šta je ovo?’ Odgovorila sam: ‘To mi je zapis protiv crvenila.’ On ga je dohvatio, potrgao i bacio, rekavši: ‘Abdullahova porodica nema potrebe da čini širk. Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: ‘Zaista su zapisi, hamajlije i tivele širk’’” (Ebu Davud i Ibn Madža; tivele su vrste zapisa protiv sihra).
I, na kraju, navest ćemo predanje na koje ste ukazali u pitanju. Isa b. Ebu Lejla pripovijeda: “Došao sam kod Ebu Mabeda Abdullaha b. Ukejma el-Džuhenija da ga posjetim, a bolovao je od crvenila. Sugerirali smo mu: ‘Zar nećeš okačiti kakav zapis?’ On je odgovorio: ‘Smrt je bliža od toga. Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: ‘Ko na sebe okači nešto bit će mu prepušten’’” (Et-Tirmizi i Ahmed).
Slobodan je i sretan onaj čovjek koji se stavi pod okrilje Allahove pažnje i milosti, a u okovima je i nesretan je onaj ko se veže za predmete koji mu ne mogu ni pomoći ni odmoći. Allahu, zaštiti nas i sačuvaj, i naše porodice! Allah je pokrovitelj uspjeha i On najbolje zna.
Abdurrahman Kuduzović, prof.
