U posljednjim sedmicama došlo je do ozbiljnog zaoštravanja odnosa između Pakistana i Afganistana, što je kulminiralo oštrom izjavom pakistanskog ministra odbrane Khawaje Asifa. Njegove riječi, upućene direktno talibanskom vodstvu u Kabulu, predstavljaju jasan signal da Islamabad više nije spreman tolerisati situaciju koju smatra prijetnjom vlastitoj sigurnosti. “Dosta je više bilo” – rekao je Asif, poručivši da Pakistan više neće odgovarati samo diplomatskim notama, nego će djelovati odlučno i konkretno.
Uvod
Izjava ministra Asifa označila je prekretnicu u pakistansko-afganistanskim odnosima, koji su već dugo vremena opterećeni nepovjerenjem, prekograničnim napadima i međusobnim optužbama za podršku ekstremističkim grupama. Pakistan, nuklearna sila s gotovo 250 miliona stanovnika, decenijama je imao složen odnos sa susjednim Afganistanom, naročito nakon dolaska talibana na vlast 2021. godine. Asifova poruka jasno je pokazala da se politika strpljenja približava svom kraju i da Islamabad više ne želi igrati ulogu “starijeg brata” koji stalno oprašta i trpi.
Razrada
Ministar Khawaja Asif u svom obraćanju nije štedio riječi. Direktno je optužio vladu u Kabulu da je postala “posrednik Indije”, države s kojom Pakistan ima višedecenijski i duboko ukorijenjen konflikt. Prema njegovim riječima, “vladari Kabula, koji sada sjede u krilu Indije i kuju zavjeru protiv Pakistana, nekada su bili pod našom zaštitom, skrivajući se na našoj zemlji”. Time je jasno ukazao na preokret u odnosima: od zemlje koja je pružala utočište i podršku talibanima, Pakistan sada smatra da je ta politika bila pogrešna i da se okrenula protiv njega.
Asif je naglasio da Pakistan više ne može sebi priuštiti održavanje odnosa s Afganistanom kao u prošlosti. Ovo se odnosi na višedecenijsku praksu u kojoj su milioni Afganistanaca – izbjeglica i migranata – pronašli utočište u Pakistanu. Prema podacima UNHCR-a, Pakistan i dalje udomljava više od 1,7 miliona registriranih afganistanskih izbjeglica, dok se vjeruje da je broj onih koji borave bez dokumenata znatno veći.
Asifova poruka njima bila je izuzetno jasna: vrijeme gostoprimstva je završeno. On je poručio: “Sada imaju svoju vladu, svoj kalifat u Kabulu, i prošlo je pet godina od njihove islamske revolucije. Moraju živjeti s Pakistanom kao susjedi. Naša zemlja i resursi pripadaju 250 miliona Pakistanaca.” Ova izjava otkriva novi kurs pakistanske politike — nacionalni interes stavlja se iznad humanitarnih obaveza koje su decenijama bile na snazi.
Dalje, Asif je upozorio da više neće biti protestnih nota ni apela za mir, što predstavlja jasan znak da Pakistan planira zauzeti agresivniji pristup prema sigurnosnim prijetnjama koje dolaze iz Afganistana. On je čak dodao da niti jedna pakistanska delegacija više neće posjetiti Kabul, čime je nagovijestio prekid diplomatskih inicijativa i mogućih pregovora.
U govoru koji je izazvao brojne reakcije u regionalnim i svjetskim medijima, Asif je uputio i otvorenu prijetnju:
-
“Gdje god da leži izvor terorizma, morat će platiti visoku cijenu.”
Ova rečenica, iako kratka, ima duboko značenje. Pakistan, kao nuklearna sila, time je jasno poručio da će se služiti svim sredstvima, uključujući i vojnu silu, ukoliko procijeni da iz Afganistana prijeti opasnost.
Treba napomenuti da Pakistan već duže vrijeme optužuje talibansko vodstvo da pruža utočište borcima Tehreek-e-Taliban Pakistan (TTP), organizaciji odgovornoj za brojne napade na pakistanske sigurnosne snage. Vlada u Kabulu te optužbe negira, tvrdeći da TTP djeluje unutar pakistanskog teritorija i da Afganistan ne podržava nijednu grupu koja ugrožava susjede. Ipak, Islamabad očito više nije spreman na verbalne rasprave – Asifove izjave pokazuju da slijedi period ozbiljnog pritiska, pa i mogućih graničnih sukoba.
Zaključak
Izjava Khawaje Asifa odražava novu fazu u pakistanskoj vanjskoj i sigurnosnoj politici. Nakon decenija nesigurnosti, podjela i neuspjelih pokušaja saradnje, Pakistan sada poručuje da nema više prostora za kompromis kada je riječ o nacionalnoj sigurnosti.
Ovaj zaokret temelji se na nekoliko ključnih principa:
-
Prekid politike tolerancije prema Kabulu i militantnim grupama.
-
Zatvaranje granica i povratak afganistanskih izbjeglica u njihovu domovinu.
-
Odbijanje posredovanja u sukobima s talibanima kroz “meku diplomatiju”.
-
Spremnost na upotrebu sile protiv svake prijetnje sigurnosti Pakistana.
Na kraju, Asif je zaključio porukom koja je istovremeno upozorenje i poziv na mir: “Vlasti u Afganistanu moraju živjeti u miru i dobrosusjedstvu.”
Iako su njegove riječi oštre, one istovremeno odražavaju frustraciju jedne države koja je decenijama nosila teret nestabilnosti svog susjeda. Pakistan sada jasno stavlja do znanja da želi novo poglavlje – ono u kojem će poštovanje i reciprocitet biti temelj odnosa s Afganistanom. Koliko će Kabul ovu poruku ozbiljno shvatiti, ostaje da se vidi, ali jedno je sigurno: region ulazi u period u kojem su diplomatske maske konačno pale.
